ponedjeljak, 12.01.2009.

Korak sebi....


Krenem
Ali naglo stanem
To me baci natrag...
Tamo gdje je tuga i strah...

Naglo se trznem nasmijem
Nesigurnim korakom koracm
Kroz zivot...

Strah..

Ali idem naprijed,
Zbog njih,
Da nebi ostala sama na svijetu,
Nevolim samocu...

Neobjasnjivo je to sve,
Nebi to htjela ni najgorem prijatelju,

Život
Svodi se samo na to...
Taj jebeni trenutak upropasti mi dan...

San slijedit nemogu,
Ono sto sam ja uistinu
Nemogu pokazati...

Gledajte..

Niti jedan ovaj stih tuzni
Nisam
Ja sam negdje duboko
Nasmijana...
Veela...
Pozetivna...
Bila sam poznata po tome...

A sada?!?!
Ne zelim da me se pamti po ovome...

:(

Jedva cekam ponedeljak
Tih 17,30...
Znam bit ce tesko,
Ali ja cu biti svaki put korak blize

SEBI...
21:10 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.