Na hiljade sklekova... na hiljade trbušnjaka...

Evo, došlo je i vrijeme da mladi Lionsi krenu u play-off s pobjedom. Nije nemoguće, rekao bi Amigo, da iznenadimo i dođemo... do finala. Pobjeda se, kao i mnogo puta do sada, proslavila na splitskim Brdima u lokalu kod S. Bilića. Toliko o košarci koja nas spaja.

A sad o boci... Ona nas također spaja. Ali i razdvaja...
Tako su se zbog boce ili pak čašice viška posvađali stari prijatelji; S. Bilić , vlasnik kultnog S. Billyja i stalni mušterija i inventar kafića, sredovječni gospodin zvan Bato.



S. Billy je inače okupljalište vremešnih zaljubljenika u čašicu kao i bazna postaja brojnih splitskih košarkaša. Bato je inače simpatični brko iz susjedstva, silom životnih (ne)prilika primoran na cjelodnevni boravak u kafiću... Nepovezane rečenice i pogled u prazno zaštitni su znak ovog čovjeka. U trenutku je brko osvojio simpatije svih Lionsa, ali ne i S. Bilića koji ga tamo gleda svaki dan...
Bato je izgubio kontrolu nad samupravljanjem rukama i učestalo prolijevao netom natočene čaše pelinkovca, a živci S. Bilića bivali su sve tanjima...
Tada u igru uskače Batin kolega i supijač Ante, sredovječni gospodin s debelim naočalama...



On je, kao trijezniji dio dueta, prijateljski uskakao u pomoć Bati i u njegovo ime naručivao piće, sve dok se nije prolila četvrta ili peta čaša... Namjerno to ja njemu- prišapnuo je i povjerio nam se Bato, izrevoltiran Bilićevim odbijenicama narudžbi pelinkovca. Prethodno je platio turu cijeloj postavi Lionsa. Kad ne mogu ja, mogu oni- pomislio je Bato.
Ipak, S. Bilić je bio nemilosrdan, a Bato je dobio isključujuću pogrešku. Bila je to kap koja je prelila čašu. I čaša iz koje se prolio pelinkovac...
Uzalud je u pomoć priskočio D.V. a.k.a Zlatni koji je svojim vještim odvjetničkim metodama pokušao ostvariti produžetak boravka dueta u lokalu...



P. S.
Bato i Ante inače su vrijeme kratili poznatom njemačkom bowling igrom iz 80-ih 'Alle neune'. Čar igre je da se pomoću potezanja okidača sa stroja na zidu kuglicom sruše svi čunjići i pritom postigne devet rezultata sa znamenkom devet. Tada dobijete jednu igru gratis. Strašno zanimljivo. Stvara ovisnost. Baš kao i alkohol...

Kažu da slika govori više od 1000 riječi... ili pak više od 1000 sklekova?!

Početkom marta/ožujka prošle godine, skupina mladića (i djevojaka) EFST-a pohodila je BiH metropolu Sarajevo kako bi dala svoj obol Ekonomijadi zemalja Ex Jugoslavije, jednom od najvažnijih kulturno-športskih manifestacija u regionu/regiji...



Treća ekonomijada upravo je jučer završila, nažalost, ovaj put bez nastupa ST-mladića...

Žalostan zbog nenastupa, odlučio sam se riječima i slikom prisjetiti milih događaja i originalnih likova kakvi se samo susreću na sličnim studentskim druženjima...

S obzirom da se moj 6-i-pol-godišnji fakultetski staž približio koncu, tim je tuga veća, ostat će samo sjeta i lijepe uspomene na brojne turnire i gostovanja...

Što se sarajevskih memoara tiče, ostat će u sjećanju 45-minutno kašnjenje ST-basket terceta (T.B., N.B. & Toka) na otvaranje turnira i 300-tinjak ljudi koji su iščekivali vidjeti trojicu košarkaških virtuoza koji su u to vrijeme mastili brke na Baščaršiji. Ostat će u sjećanju i mladić S. Katavić i njegovo noćno pokrštavanje mladih muslimana na obali Miljacke te neuspješna zavođenja zauzetih djevojka po noćnim klubovima metropole, a priča o ulasku u Begovu džamiju s bocom votke u ruci prepričavat će se generacijama... U nezaborav ide i prolijevanje neozbiljnih mladića pivom po taxiju (tko nije vidio, ne može se smijat, neopisiva situacija...) S osmijehom se prisjećamo Brke, sandžačkog šehida i hotelskog portira, istraumatiziranog čovjeka koji je s nožem u ruci uhodio neozbiljne mulce EFST-a (Džihad je počeo...) Također će ostati upamćen i susret s velikanom Yu-glumišta, beogradskim boemom čika Ljubišom Samardžićem, veliki mladić, uvijek s pivom u ruci...

Ovo je tek mali dio zanimljivosti iz Sarajeva... Bilo je tu još mnogo toga, ali nije za u internet... Priče s turnira ostat će vječne teme uz ispijanje kave...



Na slici su Texo (nekada veliko ime i bivša zvijezda studentskih turnira) i S. Katavić s kućnim telofonom u ruci, tu večer obavio je na desetke telefonskih poziva kako bi navabio djevojke u mladićku sobu, bez većih uspjeha...



J.B. a.k.a Jabuka, T.B. i N.B., rezimiranje netom odrađenog izlaska, hotelski hodnik u sitnim jutarnjim satima. Jabuka je inače mladić koji za vrijeme petodnevnog boravka u Sarajevu nije ugledao svjetlo dana, playstation bio je mnogo zanimljiviji od šetnje Baščaršijom i degustacije ćevapa, bureka i ostalih gastro užitaka...



Na slici Toka, T.B. i P. Bajlo sa doajenom jugoslovenske kinematografije Lj. Samardžićem.



T.B., N.B. i Sale a.k.a Hercegovački klošar, veliki noćni igrač i kralj kafana... poznaju ga svi konobari...



Veseli mladići pokazuju abdominalnu muskulaturu...



Splitski košarkaši u prepunoj Skenderiji, atmosfera kakva u Splitu nije viđena već cijelu dekadu...



After-party i zatvaranje turnira, mladići i djevojka u izlogu...


Kraj. Ostale slike ostat će u našim računalima, a uspomene u našim pijanim glavama...