Imala sam priliku prošli tjedan sudjelovati na Public Services Summit 2008 - susretu predstavnika javnog i privatnog sektora, koji se po sedmi puta održao u tjednu dodjele Nobelovih nagrada u Stockholmu i Oslu. Na Summitu sudionici ocjenjuju i propituju odnos ubrzanog tehnološkog razvoja društva prema našoj svakodnevici, bez obzira na zemlju ili dio svijeta iz kojih dolaze. Na Summitu je ove godine sudjelovalo 450 predstavnika iz cijeloga svijeta, a jedan od organizatora je i Gradska uprava Grada Stockholma.
Gđa Ulla Hamilton, zamjenica gradonačelnika Stockholma i pročelnica Ureda za zaštitu okoliša i promet je otvorila konferenciju. U svom govoru istaknula je kako se Stockholm ima čime ponositi: Stokab, tvrtka u 100% vlasništvu Gradske uprave, godinama radi na postavljanju i umrežavanju grada optičkim kablovima stvarajući preduvjete za neometan širokopojasni pristup internetu svim građanima. U Švedskoj građani biraju svog vlastitog operatera prema vlastitoj prosudbi, potrebama i mogućnostima, a Grad je tu da bi stvarao preduvjete za liberalno tržište na kojem se telekomunikacijske kompanije međusobno natječu. Digitalni grad je tamo komunalna usluga. Do sada je Stockholm postavio više od 4500 km optičkih kablova i time omogućio, ističu ponosno, 98% širokopojasnog pristupa Internetu. Stockholm je izgrađen na 14 otoka koji broji gotovo 2 milijuna stanovnika, gdje broj građana Zagreba (dakle nešto više od 800 000 stanovnika) živi u samome centru Stockholma.
Glavni grad Švedske sjedište je za 1400 trgovačkih kompanija, a Gradska uprava Stockholma zapošljava 45 000 zaposlenika iznimno je ponosna na još jedan svjetski priznati projekt: Hammarby Sjostad, odnosno u engleskoj inačici Waterfront Green Village. To je izniman primjer samoodrživog, modernog i humanog stanovanja što ga je osmislila i ostvarila upravo Gradska uprava. Pitanja poput odvoza ili recikliranja otpada unutar ovog naselja ili grijanja stanova, samo su neka od brojnih rješenja što ih je primjenila arhitektonska struka uključujući sve posljednje znanstvene i tehnološke spoznaje. Sve na dobrobit građana i prirode kojom su stanovnici Stockholma okruženi. Spoj upotrebe digitalnih rješenja uz inovativni pristup starim potrebama doista već postoji. Stoga, prema riječima zamjenice gradonačelnika Stockholma, ne treba čuditi da se tradicionalni Summit održava unutar tjedna kada svijet slavi svoje najgenijalnije umove, tjedan posvećen Alfredu Nobelu. To je tjedan u kojem javnost očekuje da će lokalne i vlade na razini država biti u stanju prepoznati potrebu pronalaženja najkorisnijih i najmudrijih političkih i razvojnih odluka jer se one u konačnici ipak tiču svih nas.
Od svih predavača izdvojila bih profesoricu Carlotu Perez sa sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji. Ona je autorica knjige "Tehnološke revolucije i financijski kapital". Sitna, energična žena, koja jasno i koncizno izlaže na britkom engleskom jeziku s ponešto hispano akcenta. Interdisciplinarno gleda na razvoj društvene zajednice kroz povijest pod utjecajem različitih revolucija, od one parne, potom industrijske sve do ove posljednje, informatičke te govori o tome što je pojedina tehnološka promjena unijela ili odnijela iz života ljudske rase. Promatrajući povijesne činjenice, ova znanstvenica lako i pregledno te s velikom sigurnošću jednako gleda u budućnost, svijet nano tehnologija, te nudi ono što mi je moj optimistički duh uvijek budio: Ideju da su krize, financijske ili ekonomske, ipak samo prolazna kategorija, te da se neće biti moguće ekonomski razvijati bez međusobnog zajedništva i uvažavanja prirode. Svakom bih preporučila da se jednom negdje sretne s radom profesorice Perez, bilo da posluša predavanje ili pak pročita njezinu knjigu.
Sticajem okolnosti sastavni dio Public Services Summit 2008 bio je i odlazak na koncert tzv. Nobel Peace Prize Concert. Posljednju večer svog prošlotjednog izbivanja izvan Hrvatske, točnije 11. prosinca, provela sam u Oslo Spektrum kompleksu. Ovaj koncert su direktno prenosile norveška i švedska televizija i jedan je od rijetkih televizijskih na kojima sam prisustvovala a da se u publici nije osjećalo da je sve podređeno televizijskom prijenosu. Prekrasan glazbeni doživljaj, u čast dodjele Nobelove nagrade za mir za ovu godinu koja je pripala Marttiju Ahtisaariju, finskom diplomatu, ležerno i vedro vodili su glumci Scarlett Johansson i Michael Caine. Imala sam sreću da sam mogla uživati u glazbi proslavljene glazbene dive Diane Ross i grupe Il Divo, za koje sam svakako otprije znala. No, ove mlađe sam srela po prvi puta i mogu, za sada, samo prepisati njihova imena, tek toliko da Vam kažem tko je sve nastupio... Jason Mraz, The Script, Robyn, Dierks Bentley, Marit Larsen, Julieta Venegas, Seun Kuti... Neki od njih su mi bili odlični i toplo preporučam slušanje fantastičnog Kutija i orkestra Egypt 80, izvanrednog nigerijskog glazbenika. Marit Larsen, mladu i vrlo popularnu norvešku pjevačicu također preporučujem onima koji su za nešto laganije note...
Lijepi pozdrav!
Tatjana