Otvoreni pogled na Grad

Grozan je. Čitala sam danas Jutarnji i tekst o Šestinskom vrhu. Zaprepaštena sam isto kao i Vi. Strava i užas. Taj mi je kvart poznat jer smo jednom tamo pokušavali proći autom i grozno je što su od šumskih puteva napravili ulice bez ikakvih komunalija kroz koje se ni hitna ni vatrogasci ne mogu provući, a „jadni“ ljudi misle kako žive u elitnom kvartu... Ponekad dok se vozim preko Cmroka do Pantovčaka zgrozim se kad pogledam okolo i vidim što novac i loš ukus čine ovom gradu a i vlasnicima tih ... kuća? I moj je otac još onda imao problema sa zagrebačkim urbanistima koji su se protivili lijepom urbanističkom izgledu grada. Tada je, da bi osigurao da čovjek koji planira izgradnju grada bude objektivan i izvan svih ondašnjih lobija, otišao u Rijeku i doveo ondašnjeg glavnog urbanista iz Rijeke da riješi zagrebačke probleme i nedoumice... Zato trebamo javne natječaje za vodeće ljude gradskih poduzeća, pa makar i strance da nas nauče razmišljati i raditi ispravno. No, ono što je najgore i najteže, su ljudi ispod njih koji godinama ne rade ništa, koji su dio ovog ili onog klana i koji su veliki „stručnjaci“ samo kada gledaju svoje interese i gdje god je to moguće uzimaju nešto za sebe, unatoč tomu što kao gradska uprava imaju duplo veće plaće od državne administracije...Zato trebamo javne natječaje za sve pozicije i zato me zanimaju stručnjaci a ne njihove političke opcije.

Kritizirate me da sam prekasno počela. Nisam htjela biti ista kao ostali političari koji cijelo vrijeme svog mandata rade kamapnju i slikaju se umjesto da upravljaju gradom. Možda imate pravo. Vidjet ćemo. Još su me prije dvije godine nagovarali da krenem u ovu avanturu kada se i prvi puta počelo pričati o izravnom izboru gradonačelnika. No, tada još nisam htjela jer sam željela dovršiti posao u Ministarstvu i osigurati da treći operater ipak dođe. Da imamo jeftinije cijene i da im ne dam povoda da kažu da ga ja stopiram. Ne želim Vas zamarati tijekom procedure kod donošenja jednog Zakona. Dug je njegov put čak i kad izađe iz Ministarstva, potom ide na Vladu na usvajanje pa u Sabor na izglasavanje. Predug. A cijelo vrijeme duopol zarađuje a lobiji rade i rade...

A kad se samo sjetim kako su se u prošloj vladi hvalili informatizacijom i uvođenjem onih pametnih touch-screenova bez miša i posebnih „sigurnih“ kanti po ministarstvima koje su tajnice klele jer su ima oduzeli i ono malo slobodnog mjesta na stolu. Onda je došla ova Vlada i bacila touch-screenove i uvela lap tope, baš kao i estonska prije nekih 10-ak godina. Estonci su tada svakom ministru dali lap top i uveli sjednice vlade gdje se o točkama dnevnog reda dogovara unaprijed putem kompjutera. Tamo nema cjelodnevnih sastančenja za koja dnevni red i nekoliko kila pratećih papira stigne dan ranije, kao u nas. No, dok je Vlada ipak uvela kakvu takvu informatizaciju Sabor slaže amandmane po sistemu „škara-selotejp“ i prekucava zakone. Estonci su svcoju informatizaciju reklamirali kutijom nalik na deterdžent za pranje veša. Da, ima samo jedna razlika između nas i Estonaca, njihov je tadašnji premijer imao tek... četrdesetak godina.

Ali najgora je ova apatija. To samo pokazuje koliko su zla učinili i koliko ga još više smo u stanju trpjeti. Brine me ta šutnja koja pokazuje koliko smo oguglali na njihove ne nepodopštine, već kriminal i koliko smo postali tihi i apatični...Zato me i obradovala nedavna akcija studenata Agronomije mislim koji su protestirali protiv uvozne hrane koju jedu u restoranima Studentskog centra. Ali me još više brine cijena paradajza na placu koji je kao domaći, dalmatinski dostigao cijenu od 40 kuna vikendom, ne znam koliko je u tjednu, a kila bifteka u mesnici već 120 kuna a teletina preko 90, ali neka ga glavno da su domaći...

Snimili smo i spot kojeg ćemo pokazati u Lisnskom. Vrtit ćemo koliko budemo imali novaca, a zgodno baš da misle da sam sluga nekog „krupnog kapitala“. Baš je krupan... a život ponekad jako ironičan... Odmorite se. Mi sutra svi moramo na proslavu 1. svibnja u Maksimir. Tamo su oni koji nemaju Interneta i graha su gladni, prevareni, opljačkani, njih mi je žao.

Priznajem, dali ste mi puno posla i puno za razmišljanje. Hvala Vam na interesu. Broj i sadržaj Vaših komentara me veseli jer znači da ste živi. Da grizete i pratite što se zbiva oko Vas. I da niste ravnodušni. Nisam ni ja. Oprostite mi što se neću možda stići svima ponaosob javiti niti ću pokušati odjednom dati sažeti odgovor svima. Odvelo bi nas to u preširoku raspravu ali ću nastojati odgovoriti na što više Vaših pitanja. Zasad, mogu Vam reći samo da čeznem za danima kada će u nas glavne teme biti nasilje u obitelji, briga za samohrane majke, visina školarina i smještaja studenata, duljina čekanja na red u vrtićima i bolnicama a ne njihov broj i sve ostalo što se tiče kvalitete života kao u ostalim normalnim europskim zemljama, gdje neke stvari stvari poput prometa, čistoće, zdravstva, izgradnje grada već dugooo funkcioniraju... i to dobro!

No, nisam Vam stigla reći da me je ova moja akcija natjerala i u kuhinju. Došli su prekjučer novinari Arene i vele da moram nešto kuhati. Žurila sam doma i na brzinu napravila lazanje s gljivama i palačinke sa sirom. Gljive jako volim i nekad sam ih često brala i mogla sam ih raspoznati čak oko 40 vrsta. Lazanje i palačinke volim raditi jer se peku u roru i nema puno posla oko njih i brzo su gotove. Poslije razgovora donijela sam ih navečer u Ured mojim curama i dečkima koji rade na organizaciji Groznice predizborne večeri, našoj kampanji za mlade po kvartovima. Smazali su ih dok si rekao keks, iako su priznajem, meni bile malo premalo slane, al' bolje da dosole sami nego da im ih presole.

Jučer sam pak imala priliku i čast upoznati se s dva zanimljiva gospodina, najvećim piscem među kuharima ili kuharom zalutalim među pisce, Veljkom Barbierijem i mladim opernim pjevačem Tomislavom Mužekom... Pozvali su nas u Saloon nedjeljnog Jutranjeg lista a tri teme o kojima smo raspravljali bile su špijunaža mobitelima, nasilje nad devama u zagrebačkom zoološkom vrtu i otuđenje među ljudima. Same tužne teme! Ako je imalo istine u onome što se piše, onda je to žalosno, jer je Zoološki vrt dosad bio ogledno gradsko poduzeće na koje smo svi mogli biti ponosni. Špijunaža je jedino dopustiva kada je u interesu sigurnosti građana, a tehnologije se nažalost, uvijek prvo zloupotrebljavaju, što nam povijest stalno pokazuje. Šteta da nismo više pričali o lijepim stvarima, kuhanju i receptima i operi, jer od g. Barbierija se stvarano ima dosta za čuti i lijepo priča... Ja sam tehničko lice, pa su mi malo predugi njihovi odgovori. Protiv otuđenja se pak kanimo boriti revitalizacijom gradskih četvrti, obnovom trgova i igrališta i stvaranjem mjesta gdje će se ljudi moći družiti i zabaviti raznim hobijima i sportovima. Mužek koji se netom vratio iz Scale, pati baš kao i ja dok sam radila u Beču i putovala kući svaki vikend, od bolesti svih putnika – alergije na kofer i pakiranje...

Danas ujutro snimali smo našu predizbornu poruku za Z1 i Obiteljski radio na koju kao i svi kandidati imamo besplatno pravo. Stalno su mi govorili da moram biti ozbiljna jer da se previše smiješim. To mi je najteže, jer sam navikla da je sve puno lakše obaviti uz osmijeh a i svima je ljepše...Osmijeh uzvraća osmijeh! Ne znam kako će zvučati moja poruka na Obiteljskom radiju obzirom na moj mladenački glas, a onda se ljudi razočaraju kad me vide. Bute vidjeli i čuli u srijedu navečer... Naši su volonteri čitav dan stavljali moje pismo građanima u kuverte, koje drugi potom nose po kvartovima... Dobit ćete ga i Vi...


A sad neki odgovori:

• Da Goggy, i meni je dosta obećanja. Iako je Churchill rekao da se nikad ne laže više nego kao u ratu, ljubavi i predizbornim kampanjama, ja ne obećajem ništa. Želim raditi. Očistiti ono što treba počistiti, dovršiti što treba dovršiti i pokrenuti nove stvari.
• Čiji sam kandidat? Vaš, i svih onih koji od bijesa ne izlaze ne izbore jer vide da nemaju za koga glasati, pa onda s 10 % glasova pobjeđuju oni koji su opijeni moći i vlašću i koji je doživljavaju kao afrodizijak, a ne kao odgovornost za opće dobro. Dragi Bankrot, takvu političku školu treba demistificirati do temelja. Hvals što mi pomažeš. Ja je neću polaziti jer sam kod kuće imala bolju. I strožu koja me naučila da se samo radom može uspjeti i da dobro na kraju ipak pobjeđuje. Da možda zlo, glupost i neznanje neće nestati ali da se patnja može smanjiti i prestati! Vjerujem u sebe. I Vas. Da, znam. Zvuči naivno. Ali je tako. I ja u to još uvijek vjerujem.
• Vrag, ovdje sam jer treba ovima dosadašnjima pokazati kako. Oni su pokazali koliko „znaju i mogu“. Došli su do svog maksimuma. Hvala im na svemu… A ima još ljudi koji znaju, mogu i hoće.
• Vanzemaljac, u pravu si! Trebalo bi provesti testiranje političara, ne znam kakvi bi onda bili rezultati... Zasad još uvijek imamo samo ono jedno - 15. svibnja.
• Supergirl, More snova i BigMamma pitaju o skandalu u Brezovici? Zgrožena sam kao i svi vi. Opet se pokazuje kako ne funkcioniraju pravne insititucije koje nas trebaju sve štititi.
• Ptico Trkačice, u ponedjeljak na pressici ćemo predstaviti naša rješenja za deset ključnih zagrebačkih “crnih” točaka.
• Hvala anonimusima na pitanju oko sprečavanja ulaska trećeg operatera. Što mislite, tko prvi viče drž'te lopova? Upravo sam ja napravila Zakon o telekomunikacijama koji je ukinuo duopol i Vama osigurao jeftinije telefoniranje. Zar ništa ne govori činjenica da sam morala otići otići iz te obje tvrtke, unatoč svemu što znam i što jedna od njih čak danas tuži Ministarstvo Ustavnom sudu radi budućeg smanjenog prihoda?
• Bojane i Doktore, hvala na potpori. No, ponavljam, ne želim se baviti politikom već raditi za dobro Zagrepčana.
• U kampanju sam uložila svoj novac uz potporu članova liste. Nikakav novac nisam nikada dobila. Ono malo što imam sama sam zaradila. Nije mi bilo lako ali znam da se može. Želim Vam da i Vi saznate da se može. I znate ipak nije sve u novcu. Ima nešto što se dugo gradi, a lako gubi. Zove se ugled. Moje prezime nešto znači u ovom gradu. Zbog njega sam se u životu trebala dokazati još i više nego drugi. Vjerute mi onda nije bilo niti je smjelo biti nečega nalik današnjoj „zlatnoj“ mladeži.
• DayWalker mene borbe nikad nije bilo strah... Što se Sandija tiče on nije samo pjevač nego poduzetnik i mladi čovjek koji razumije potrebe mladih u ovom gradu, i ne znam zašto mislite da nam ne bi mogao pomoći?
• S.V. Uvijek me zanima što misle mladi. Uvijek sam ih zapošljavala i se trudila pomagati im. S njima je lakše raditi. Kreativni su, puni energije. Plakata će biti jer i oni koji nisu kao Vi u mogućnosti surfati webom trebaju znati što želim napraviti.
• d.s.o. dizajn smo izabrali od nekoliko ponuđenih ne treba ti bit sumnjivo, al drago mi je da su i drugi otkrili blog, a kad postanem gradonačelnica sigurno ga neću ugasiti jer želim ovaj grad urediti kao tvrtku na usluzi građanima i komunicirati s njima.

Bok svima!

Ovo su moji prvi izbori i trudit ću se s Vama razgovarati i razmjenjivati misli i iskustva tijekom moje kamapanje za zagrebačke izbore. Želim Vam reći zašto sam uopće ovdje. Što radim i što želim. Gradom vlada kaos. Kaos u prometu. Kaos u urbanizmu, kaos u komunalnim službama, kaos u gradskoj upravi, kaos u gospodarstvu... Svega toga mi je kao Zagrepčanki pun kufer. Dosta je. Želim pomoći svome gradu. Nakon uspješne poslovne karijere, želim svoje znanje, sposobnost i volju dati Zagrebu i sugrađanima.

Danas Zagrebom vladaju političari bez iskustva u gospodarstvu, bez znanja, vizije i mašte i bez obećanih rezultata. Grad tone sve dublje, a građani svoje nezadovoljstvo pokazuju neizlaskom na izbore. Ne gradim nikakvu političku karijeru, jer takva politika mene ne zanima. Ako se već moram služiti političkim rječnikom, moj program je da gradom treba UPRAVLJATI a ne VLADATI a moji jedini koalicijski partneri ste Vi građani. Politika je u nas sama sebi postala svrhom. U njoj se uvijek vrti isti malen krug ljudi koji nigdje drugdje nisu mogli uspjeti. Lukavi kakvi jesu, shvatili su gdje je „kopanja“ i odatle se više ne miču. Vidite dokle je dovela njihova politika sve nas i naš grad. Tzv. „koalicijski partneri“ podijelili su grad kao ratni plijen s kojim vladaju i čerupaju ga kako oni hoće. Njima je plijen svako trgovačko društvo. Prodaju gradsko zemljište i potom isto otkupljuju po dakako, pogađate li daleko većim cijenama. Ono što je strašno je da Grad uopće ne brine za svoje mlade, svoju budućnost. Ne grade se stanovi, vrtići, škole, gospodarstvo se ne razvija pa nema ni posla, studentski domovi su pretrpani...

Nisam političar, još manje politikant. Pripadam gospodarstvenom svijetu. Želim sa stručnjacima okupljenima oko naše nezavisne liste upravljati gradom i razvijati ga. Znam da je građanima puna kapa političara, njihovih obećanja i prepucavanja, dok nam je život iz dana u dan sve lošiji. Ne interesira me takva politika, zanima me samo posao kojeg u gradu treba napraviti i ljudi koji to znaju, mogu i žele. Želim upravljati gradom kao velikom tvrtkom na opće dobro. U biznisu se zna kako se to radi. Na čelo stručnih službi putem natječaja moraju doći stručnjaci s programom koji će i odgovarati za njegovu provedbu. U biznisu se investicijama upravlja iz jednog mjesta, koordinirano i racionalno, a ne da kao do sada npr. Plinara postavi cijevi, zatrpa, postavi asfalt. Sutra Vodovod kopa istu cestu na istom mjestu, zatrpa i ponovno postavlja asfalt. Čemu? Koliko to košta? Novaca? Naših živaca dok bespomoćno gledamo što nam rade???

Jučer smo imali prvi sastanak članova naše liste, htjela sam da se svi ti ljudi vide i upoznaju. Lista ima 51 člana, a nas je 18 žena i 33 muškaraca (kasnije ću Vam i objasniti zašto) i prosječno imamo 43 godine. Svi smo se predstavili i iznenadili koliko nas je stručnjaka svih profila. Obavijestila sam ih o tijeku kampanje, nakon čega je uslijedila živa diskusija u kojoj su frcale nove i nove ideje. Sretna sam što smo okupili toliko kreativnih ljudi. Zahvalna sam im jer su uz odgovorne poslove koje obavljaju našli vremena da se uklope u naš izborni tim koji će sutra svoje znanje i sposobnosti pokazati vodeći ovaj grad. Toliko o politici i meni za početak, za više pogledajte naš web www.holjevac-nezavisnalista.com ili čitajte ovdje sutra.

Ostajte u dobru. Do sutra.

Tatjana Holjevac