Priznajem, dali ste mi puno posla i puno za razmišljanje. Hvala Vam na interesu. Broj i sadržaj Vaših komentara me veseli jer znači da ste živi. Da grizete i pratite što se zbiva oko Vas. I da niste ravnodušni. Nisam ni ja. Oprostite mi što se neću možda stići svima ponaosob javiti niti ću pokušati odjednom dati sažeti odgovor svima. Odvelo bi nas to u preširoku raspravu ali ću nastojati odgovoriti na što više Vaših pitanja. Zasad, mogu Vam reći samo da čeznem za danima kada će u nas glavne teme biti nasilje u obitelji, briga za samohrane majke, visina školarina i smještaja studenata, duljina čekanja na red u vrtićima i bolnicama a ne njihov broj i sve ostalo što se tiče kvalitete života kao u ostalim normalnim europskim zemljama, gdje neke stvari stvari poput prometa, čistoće, zdravstva, izgradnje grada već dugooo funkcioniraju... i to dobro!
No, nisam Vam stigla reći da me je ova moja akcija natjerala i u kuhinju. Došli su prekjučer novinari Arene i vele da moram nešto kuhati. Žurila sam doma i na brzinu napravila lazanje s gljivama i palačinke sa sirom. Gljive jako volim i nekad sam ih često brala i mogla sam ih raspoznati čak oko 40 vrsta. Lazanje i palačinke volim raditi jer se peku u roru i nema puno posla oko njih i brzo su gotove. Poslije razgovora donijela sam ih navečer u Ured mojim curama i dečkima koji rade na organizaciji Groznice predizborne večeri, našoj kampanji za mlade po kvartovima. Smazali su ih dok si rekao keks, iako su priznajem, meni bile malo premalo slane, al' bolje da dosole sami nego da im ih presole.
Jučer sam pak imala priliku i čast upoznati se s dva zanimljiva gospodina, najvećim piscem među kuharima ili kuharom zalutalim među pisce, Veljkom Barbierijem i mladim opernim pjevačem Tomislavom Mužekom... Pozvali su nas u Saloon nedjeljnog Jutranjeg lista a tri teme o kojima smo raspravljali bile su špijunaža mobitelima, nasilje nad devama u zagrebačkom zoološkom vrtu i otuđenje među ljudima. Same tužne teme! Ako je imalo istine u onome što se piše, onda je to žalosno, jer je Zoološki vrt dosad bio ogledno gradsko poduzeće na koje smo svi mogli biti ponosni. Špijunaža je jedino dopustiva kada je u interesu sigurnosti građana, a tehnologije se nažalost, uvijek prvo zloupotrebljavaju, što nam povijest stalno pokazuje. Šteta da nismo više pričali o lijepim stvarima, kuhanju i receptima i operi, jer od g. Barbierija se stvarano ima dosta za čuti i lijepo priča... Ja sam tehničko lice, pa su mi malo predugi njihovi odgovori. Protiv otuđenja se pak kanimo boriti revitalizacijom gradskih četvrti, obnovom trgova i igrališta i stvaranjem mjesta gdje će se ljudi moći družiti i zabaviti raznim hobijima i sportovima. Mužek koji se netom vratio iz Scale, pati baš kao i ja dok sam radila u Beču i putovala kući svaki vikend, od bolesti svih putnika – alergije na kofer i pakiranje...
Danas ujutro snimali smo našu predizbornu poruku za Z1 i Obiteljski radio na koju kao i svi kandidati imamo besplatno pravo. Stalno su mi govorili da moram biti ozbiljna jer da se previše smiješim. To mi je najteže, jer sam navikla da je sve puno lakše obaviti uz osmijeh a i svima je ljepše...Osmijeh uzvraća osmijeh! Ne znam kako će zvučati moja poruka na Obiteljskom radiju obzirom na moj mladenački glas, a onda se ljudi razočaraju kad me vide. Bute vidjeli i čuli u srijedu navečer... Naši su volonteri čitav dan stavljali moje pismo građanima u kuverte, koje drugi potom nose po kvartovima... Dobit ćete ga i Vi...
A sad neki odgovori:
• Da Goggy, i meni je dosta obećanja. Iako je Churchill rekao da se nikad ne laže više nego kao u ratu, ljubavi i predizbornim kampanjama, ja ne obećajem ništa. Želim raditi. Očistiti ono što treba počistiti, dovršiti što treba dovršiti i pokrenuti nove stvari.
• Čiji sam kandidat? Vaš, i svih onih koji od bijesa ne izlaze ne izbore jer vide da nemaju za koga glasati, pa onda s 10 % glasova pobjeđuju oni koji su opijeni moći i vlašću i koji je doživljavaju kao afrodizijak, a ne kao odgovornost za opće dobro. Dragi Bankrot, takvu političku školu treba demistificirati do temelja. Hvals što mi pomažeš. Ja je neću polaziti jer sam kod kuće imala bolju. I strožu koja me naučila da se samo radom može uspjeti i da dobro na kraju ipak pobjeđuje. Da možda zlo, glupost i neznanje neće nestati ali da se patnja može smanjiti i prestati! Vjerujem u sebe. I Vas. Da, znam. Zvuči naivno. Ali je tako. I ja u to još uvijek vjerujem.
• Vrag, ovdje sam jer treba ovima dosadašnjima pokazati kako. Oni su pokazali koliko „znaju i mogu“. Došli su do svog maksimuma. Hvala im na svemu… A ima još ljudi koji znaju, mogu i hoće.
• Vanzemaljac, u pravu si! Trebalo bi provesti testiranje političara, ne znam kakvi bi onda bili rezultati... Zasad još uvijek imamo samo ono jedno - 15. svibnja.
• Supergirl, More snova i BigMamma pitaju o skandalu u Brezovici? Zgrožena sam kao i svi vi. Opet se pokazuje kako ne funkcioniraju pravne insititucije koje nas trebaju sve štititi.
• Ptico Trkačice, u ponedjeljak na pressici ćemo predstaviti naša rješenja za deset ključnih zagrebačkih “crnih” točaka.
• Hvala anonimusima na pitanju oko sprečavanja ulaska trećeg operatera. Što mislite, tko prvi viče drž'te lopova? Upravo sam ja napravila Zakon o telekomunikacijama koji je ukinuo duopol i Vama osigurao jeftinije telefoniranje. Zar ništa ne govori činjenica da sam morala otići otići iz te obje tvrtke, unatoč svemu što znam i što jedna od njih čak danas tuži Ministarstvo Ustavnom sudu radi budućeg smanjenog prihoda?
• Bojane i Doktore, hvala na potpori. No, ponavljam, ne želim se baviti politikom već raditi za dobro Zagrepčana.
• U kampanju sam uložila svoj novac uz potporu članova liste. Nikakav novac nisam nikada dobila. Ono malo što imam sama sam zaradila. Nije mi bilo lako ali znam da se može. Želim Vam da i Vi saznate da se može. I znate ipak nije sve u novcu. Ima nešto što se dugo gradi, a lako gubi. Zove se ugled. Moje prezime nešto znači u ovom gradu. Zbog njega sam se u životu trebala dokazati još i više nego drugi. Vjerute mi onda nije bilo niti je smjelo biti nečega nalik današnjoj „zlatnoj“ mladeži.
• DayWalker mene borbe nikad nije bilo strah... Što se Sandija tiče on nije samo pjevač nego poduzetnik i mladi čovjek koji razumije potrebe mladih u ovom gradu, i ne znam zašto mislite da nam ne bi mogao pomoći?
• S.V. Uvijek me zanima što misle mladi. Uvijek sam ih zapošljavala i se trudila pomagati im. S njima je lakše raditi. Kreativni su, puni energije. Plakata će biti jer i oni koji nisu kao Vi u mogućnosti surfati webom trebaju znati što želim napraviti.
• d.s.o. dizajn smo izabrali od nekoliko ponuđenih ne treba ti bit sumnjivo, al drago mi je da su i drugi otkrili blog, a kad postanem gradonačelnica sigurno ga neću ugasiti jer želim ovaj grad urediti kao tvrtku na usluzi građanima i komunicirati s njima.
Post je objavljen 29.04.2005. u 11:41 sati.