Srijeda 28.07.2010
Jutro bez vuvuzele je kao jutro bez kave. Naravno da se Afrikanac ( Darko ) potrudio da 'kava' ne izostane. Taj 'mili' zvuk ponovno je uzrok našeg ustajanja, a i radne obveze naravno. Poslije još jednog ukusnog doručka uputili smo se svojim lokacijama. Zanimljivost ovog dana je pronalazak leša (još uvijek ne znamo ni spol, a ni vrijeme iz kojeg potječe). Radimo na njegovom 'oslobođenju'. Arheološki tim skupa s nama izgara iz dana u dan (dečki više od cura u svakom slučaju, pošto je riječ o upotrebi alata poput krampa i lopata) a rezultat će biti predstavljen u muzeju. Radujemo se našem doprinosu. Večer je vrlo kreativno osmišljena. Da pojasnim, dečki su cure, cure su dečki. Neki bi rekli nemoguća misija, ali MI smo dokazali suprotno. Smijeh je popunio prostorije Učeničkog doma u Dugoj Resi. Birali smo miss večeri, a ni titula najzgodnijeg muškarca (hoću reći žene) nije izostala. Da bi se do te titule došlo bilo je potrebno otplesati nešto i dokazati svoju muškost, a i ženskost. Spontanost je i ovoga puta dokazala svoju snagu i moć. Pjesma 'boji' jarkim bojama i ovu noć. Sutra će nas opet vuvuzela probuditi, a tada počinje još jedan dan neprocjenjive vrijednosti u Dugoj Resi. Piše: Oriana Španović |