tOG IstOG JuTRa
Jutro vec duze vreme traje i glupe zrake mi odaje
a ja se borim protiv svoje volje i ne zelim da ustanem.
Slusam neke pokvarene pilice napolju i trazim osvetu
ali mene niko ne vidi i potpuno sam beznacajna svetu
mrzi me cak i da se pomerim, plasim se da cu da se izgubim.
Srce mi ubrazano lupa jer zna da je dosao taj trenutak
a ja se borim protiv svoje volje i ne zelim da ustanem
mislim u sebi kako je sve to glupo i ceznem za nestajanjem
okrenem se na drugu stranu i vidim sebe u ogledalu.
Kobajagi se pretvaram kako sam providna
licim sebi na nekog izbledelog duha
ipak mi nema druge, jos malo i moracu da ustanem
napolju me ceka neki novi svet
kao da cu uskoro da uronim u neki snezni smet
ali neka ide zivot, kad nisam neki pesnik i kad vrlo brzo pobesnim.
E BAS NECU DA USTANEM!!!

Bez Panike

utorak, 12.07.2005.

Da li ste znali...

POmERi MisAA!!! Ona ispod slika vam predstavlja kategoriju pauka gde spada i Moljac. Moljac je inace moja tarantula koja ce uskoro da napuni citavih godinu dana, tj ja cu da praslavim to jer je on znatno stariji. Dobila sam ga za rodjendan od decka...neposredno posle toga smo raskinuli, ali mi je ipak ostala ova tarantulica...malo je i zahtevna...ne moze da podnese hladnu temperaturu pa se zimi i leti moja soba greje do najmanje 25 stepeni...ali samo da mi je ziv i zdrav...pozdravlja vas...pokusacu da se uuskoro uslikam sa njim pa da vam posaljem...E i jos nesto...polovi im se razlikuju po tome sto su zenke znatno vece...

- 20:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  srpanj, 2005  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

*****************
Ako nije zlato sve sto sija, onda nije ni lose sve sto je MRACNO!
**********************
Jednog obicnog jutra
Ne, ja necu da se obucem
Neka se na smrt smrznem, ne zanima me
samim tim oblacenjem cu jos vise zabludeti samu sebe
bice mi toplo povrsinski i na dusu necu ni misliti
ona mi je potpuno zaledjena
nikako da joj dodje leto.
Neka se i prehladim,
nije to nista nasparm groznice koju prezivljava moja dusa.
To je ona dusa, u koju mnogi ne veruju
bas ona koja mene upravo boli
prosto se najezim na pomisao koliko se ohladila
Nije nista pogrsno uradila
nicim nije zasluzila tu sudbinu,
sve sto je sve ovo vreme pokusavala je da ostane zadovoljna
ali posto nije uspela, pocela je druge da zadovoljava.
Pocela sam i da kijam,
polako mi jeza ulazi u kosti i obuzima mi celo telo,
ali mene to ne zanima.
Necu da se obucem,
ne zelim da ispunim tu zelju mom telu
necu da stavim modni teret na sebe
ne birni se necu pokusati da se ubijem.
Samo pokusavam da izrazim misljenje kroz text koji niko nece videti
zelim samo da otopli,
mraz je predugo trajao
doslo je vreme da se sve to okonca.
Moram da nadjem taj zastitni znak koji greje duse sve,
treba mi paznja nekog kome je stalo
nekog ko zna sta je biti smrznut iznutra.
Umirati, a u isto vreme i ziveti.
Trebalo bi da se obucem,
napolju svice i jos malo pa ce i moji da ustanu.
Nastavicu svoj zivot, a dusa ce ostati zaledjena.
Oblacim se!