Shut the fuck up!!!!

Ojla.Vidim dobio sam tu neku štafetu,i iako mi se zbilja to sad ne da pisat,nešto ćemo smislit.Iako ste primijetili da su komentari na vaše štafete često:"Ha,pa znao sam ja to i prije".Naravno da je to tako kad svi mi koji se meusobno čitamo uglavnom znamo sve jedno o drugom.Ekipa drugašica po blogu su uglavnom naj frendice pa bi bilo zabrinjavajuće da se ne poznaju.Tako je i sa nama.Dobro...ne mogu reć da me baš zanimaju nečije,ajmo ih nazvat "tajne",tako da...Al evo mojih 5 stvari za koje ćete vjerojatno reć da ih znate,al potrudit ću se.

1.čitava moja obitelj,svi moji frendovi tu u Novom,svi prof.u osnovnoj i svi ljudi tu me zovu Toni,iskreno mislim da ni ne znaju da se zovem Anton nego Toni,pa mi je prilagodba na Anton bila teška.Zato mi je drago da su me prozvali Butko...

2.Do sad sam trenirao nogomet,neko vrijeme stolni tenis(onako možda tjedan dana),5 godina rukomet,bivši trener Triglava me zvao trenirat košarku,3 godine boćanje(nemojte se smijat,bilo je fora),završio sam glazbenu (znam klavir i harmoniku).Dakle sport mi je jača strana.To mi jedino i ide.

3.Ovo je stvarno glupo,al s neke tri godine sam skoro ubijen.Od jednog malog(kasniji frend koji je još kasnije pao sa stupa od struje koja ga je stresla i koji kasnije više nije bio normalan,al nije ni ranije) mama me čuvala.Igrali smo se s autićima,i u jednom trenutku klinac je uzeo čekić i odlučio me zatuć s njim.To mi je pričao stari koji je taman došao pa me mali nije uspio opalit.Tako mi bar kažu.Vjerojatno bi bilo težih posljedica.

4.Ovo neki znaju,al ajde.Imam (polu)brata i dvije (polu)sestre.Ajmo reć tehnički.Ujak sam za osmoro(mislim) djece od kojih 5 čak možda i ne znaju da sam im ujak,tj.nisu me nikad vidjela.Dakle imam jaaaaaaako veliku obitelj,al je situacija jako zamršena pa se ona praktično svodi na starce,mog ujaka i dvije tete(treću ne priznam jer je jadna)luda obitelj

5.U životu me zanimaju 3 stvari:Lova,najbolja cura na svijetu i avantura.Prvo dvoje dođe s vremenom i trudom,al ovo zadnje mi se rijetko,čak nikad ne događa.Pod avantura mislim,onako otić negdje u neku prašumu i izgubit se,il ić plovit obalom južne amerike,ronit s morskim psima...Radit nešto što ti digne adrenalin da se usereš od straha.Neznam neš u tom smislu.To je teško izvedivo,al eto to mi je najveća želja.Nisam ja baš za školovanje,sjedenje u uredu,učenje,čitanje.To me deprimira.Zato tu i tamo šetam po bulevardu u 4 ujutro


Evo napisano.Čisto da me ne tlačite.Štafetu neću slat dalje jer su je svi skoro dobili.Evo Jeretu šaljem.Znam da će to bit zabavno.



I još jedna stvar.

Ova maturalna mi izjeda živce.Nitko mi dosad nije bio mrzak u razredu i svi su mi bili ok,al sad mi neki ljudi tako idu na jetra.Dođem doma iz škole,osjećam se kao...Zamislite recimo 30kg zrelog pomidora,onako žarko crvenog.E pa sad zamislite tipa sa lopatom koji histerično mlati taj pomidor ko neki manijak.E pa ja se osjećam ko taj pomidorNemam više ni trunka volje za tu maturalnu,od same riječi "maturalna" me bole crijeva i prosere me.

Zato nek svi odfakaju od mene s riječi maturalna jer ne odgovaram za svoje postupke.

btw ste znali da je račan rođen u logoru?Zato i je komunjara.Al ipak nek ozdravi.

Toliko od mene.ćao drugari