...moja trabunjanja...

srijeda, 09.01.2008.

...ruka...

hodam kao kroz gustu maglu, okruzen gluposcu i ludoscu...
hodam, ili sam kao na lancima od trnja voden, dok me zloba i umisljenost guse, kradu mi zrak iz pluca...
noge mi prolaze kroz slomljene snove i nade, koji lagano rezu komade snage, i osjecam kako ih krv lagano boja svojom toplinom...
ne, ne suze mi oci zbog tuge ni boli, nego zbog razocaranja kuda sve to vodi...
osjecam da je blizu kraj, no ne puta...
kraj je meni...
prestajem udisati trulez oko mene, padam na koljena, i tada se ispruzim pokusavajuci ugledati neku laznu nadu kojoj pruzam ruku...
no nije laz...
ruka, koja samo prijateljska moze biti, hvata me i podize, rastjerujuci svo zlo oko mene, trgajuci lance, i daje mi nadu da cu docekati taj kraj, i da na njemu nece vise biti gorcine...
nego slatki, topli kraj...
i da cu ja postati ta ruka koja ce druge voditi kroz njihove boli...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>