rekli smo svasta danas...
ono sto nismo htjeli...
ono sto nismo mislili...
poljubi me sutra...

neka sav otrov nestane,
nek sva tuga iscezne,
nek vrijeme stane...
poljubi me sutra...

zivot nije lijep...
jucer me uzasno boli...
danas me u smrt tjera...
poljubi me sutra...

radjamo se sami...
odgaja nas neka sila
koja dala nam je zivot
ali ne odreduje ga
nego kad nam najvise treba
ostavlja nas same...
same, samcate..
da trazimo dio duse koji nam fali...
poljubi me sutra...

zamotaj sve te probleme i nevolje
poput papira isaranoga tuznim slikama
i baci ih u kos proslosti...
poljubi me sutra...

sjedim i gledam u noc...
gledam u zvijezde od kojih svaka je sama...
ali sve zajedno su nebo...
i u toj samoci nalaze snagu da zajedno sjaje...
i budu jednina...
gledam u njih i nadam se...
poljubi me sutra...

sjecanja prolaze kroz glavu...
od rodenja...
tuga...
najlakse se pamti tuga...
tesko je zapamtiti srecu...
ali kako bismo znali sto je tuga, da nemamo srece...
i kako bi znali sto je sreca...
da neznamo tugu...
ja je sada znam...
ono drugo...
zelim vidjeti tebe...
poljubi me sutra..

nestaju...
polako sa neba...
sve, do zadnje..
dan je...
vidjeti cu te...
i reci ti...
poljubi me...