...koliko vec dugo? sedam dana? osam? devet? dovraga, odustao je od brojanja...
...odustao je zato jer od dana kad je dosao, iz suprotnog smjera je dosao gusti crni oblak...
...i od tada lije ko iz kabla...
...a on sjedi u prokletom blatu...
...cini li mu se ili on tone u to isto blato? kao da sto vise kisa pada, to vise on odlazi pod zemlju...
...zapravo ne pod zemlju, nego u blato...
...u to jebeno, prokleto blato...


...ali ne mice se...
...da se mice, vjerovatno bi utonio jos brze...
...ali ne mice se...
...osim katkad...
...da lagano provjeri da li jos moze micati noge...
...i uvijek je sve u redu...
...za ruke zna da su mu u redu...
...kada osvane, zatim kad sjene stabala medju kojima je bio na brdu skliznu na njega, i kada bi polako vec nestajalo svjetla, s pogledao je kroz ocev dalekozor provjerio u daljinu...
...i nikada nista nije bilo...
...nista osim blata...


...prolazili su dani...
...u zoru i u sumrak je s lijevom rukom ubacio u usta paketic hrane u usta...
...iako mu se nije cinilo da je to hrana...
...valjda nekakav splet tvari koje su mu trebale pomoci da izdrzi...
...okusa stiropora...
...ako se dobro sjecao kakav okus stiropor ima...
...ali nije mu trebala ta hrana...
...za zedj se brinula kisa koja je nekako preko travki padala ravno po licu...
...pustao je da mu kapi klize u usta...
...nije osjecao zapravo nista...
...niti glad, niti zedj, niti hladnocu...
...niti da li stvarno tone u blato...


...osjecao se nekako zrelo...
...a nije to bio...
...ne sa svojih osamnaest godina, jedanaest mjeseci, i...
...koliko ono dana?
...pa mozda mu je i rodjendan?
...i tko zna sto su mu kupili da mu poklone kad se vrati?
...jer je znao da ce se vratiti...
...i da ce izaci iz blata...


...sto je sve jos imao kod sebe?
...kamuflaznu opremu nije...
...prekrio se s mahovinom, stvarajuci pravi dojam panja...
...ili kamena...
...ili...
...hrpe blata...


...ocev dalekozor...
...hrana...
...dvije prazne boce s vodom koje su plivale u...
...blatu...


...vojni snajper...
...dobio ga je kad su napokon dosle nase snage pripomoci im...
...i metaka dosta da skine sve koji naidju nepozvani...
...i par gljiva...
...ubrao ih je putem...
...a znao je koje mu trebaju...
...sjecao se jos kad je s bakom brao gljive...
...pokazivala mu je sto su vrganji, sto muhare...
...i pokazala mu je koje su one prave, koje uvuku vraga u galvu...
...njegova baka...
...i djed...
...pitao se jesu li patili?
...te noci, samo odjednom je profijuknilo zrakom, i cula se eksplozija...
...granata je srusila njihovu kucu...
...spavali su valjda...
...nije cuo zapomaganje dok je bezuspjesno pokusavao kopati po rusevinama, ne mareci za ista drugo osim da im pomogne...
...nisu zapomagali...
...jer nisu mogli...
...ili nisu htjeli...
...jer su znali da im nema pomoci...
...i lagano su sklopili oci...
...i utonili u vjecni san...
...i pustili da ih proguta blato...


...iz sna trgnula ga je zraka sunca koja se odjednom probila...
...kisa je stala...
...to je taj dan...
...iz dzepa je izvukao gljive...
...progutao je par komada...
...znao je da dolaze...
...osjecao je to...
...svijet se lagano usporio...
...okom je mogao promatrati kap vode koja pada s drveta...
...izgledalo mu je kao da pada minutama...
...satima...
...ali ne u blato...


...blato je pocelo nestajati...
...sunce ne pocelo izvlaciti vodu iz svega...
...da, to je bio taj dan...
...osmijeh mu je prosarao lice...
...neprirodan osmijeh...
...vidio je, prvo jedan dzip...
...pa drugi...
...i jedan jugo...
...isli su lagano, a oko njih grupa...
...toga...
...toga sto nije mogao nazvati ljudskim osobama...
...pjevali su neke svoje "pesme"...
...i isticali proklete petokrake...
...i tada se to dogodilo...
...prvi dzip je zapeo u blato...
...rasirio je jos malo osmijeh, a tada je nestao sa lica brzinom kojom se i pojavio...
...zazmirio je na jedno oko, a drugo je prislonio na okular...
...i...


...jedan...
...dva...
...tri...
...sad nisu drzali svoja prokleta tri prsta u zraku...
...ne, sad su svi padali...
...padali su u blato...




[pozdrav svim hrabrim mladicima i starijim ljudima koji su stali na prve linije braneci nasu zemlju zbog srca, a ne zbog novca...
i svima onima koji nisu uspjeli docekati da ju vide slobodnu...
mozda i na njihovu srecu...
jer ne vide kako nekada izgleda kao da tonemo u jad i bijedu, a pogotovo branitelji...
kako nam drzava nekada tone u blato...]




[eto, iz nekog pozitivnijeg, u malo negativnije raspolozenje... dolje vam je taj jucerasnji, "pozitivniji" post...
al sad je negativno stanje u meni...
valjda zato jer sutra imam pismeni iz engleskog, a gramatika mi nikad nije bila draga, za razliku od samog jezika...
al bit ce ok sve...
nakon toga cu na jezero, a navecer raditi, i to ce iz mene izbiti ovu zlu krv...
i upisat cu i zavrsiti faks, pa i ozeniti se, imati copor malih andjelcica i vrazicaka, i zivit sretno do smrti...
il se makar tako nadam :)
cyya]