Moja štikla
copyright by Severina
Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala moja štikla
Dođi, dođi, hop, hop
Hajde pile moje
Tika taka oko pola tri
Štipnut ćeš me da se ne vidi
Znam ja dobro takve kao ti
Đavoli su tvoji kumovi
Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj
Kuc, kuc kucaj nekoj drugoj
Sojčice devojčice daj obuci
čarapice
Ojda da, oj da da, oj da da da
Sssss sex
Hop, hop, mrk, mrk
Šic, šic, bježi nekoj drugoj
Cupa, cupa, zumba, zumba
Seno, slama, sir, salama
Cikla nikla, cikla rikla
Afrika paprika
Zlatan prsten tanki brčići....
Pjesma «Moja štikla» naizgled se čini jednostavnom, ali pomnijim razmatranjem otkriva se dublji smisao. Koristeći jednostavne riječi i onomatopeju razumljivu svima, govori o teškom položaju žene u društvu. Na tragu haiku poezije, u malo riječi, zapravo, rečeno je mnogo.
Već sam naslov «Moja štikla» puno nam govori. Štikla je riječ koja odmah asocira na ženski rod i to na način na koji muškarci najčešće zamišljaju žene – sexy na visokim štiklama. Od današnje žene se očekuje da uvijek bude sređena i zavodljiva kako njen muž ne bi morao sliniti po televizoru svaki puta kada se Severina pojavi u kadru.
Od dobre ženice se očekuje da plijevi travu u vrtu u kojem uzgaja blitvu, salatu itd. jer ipak je to domaće, a ne ona GMO hrana iz dućana. Sad više ne valja ni piletina zbog ptičje gripe, govedina zbog kravljeg ludila. Pa, ajde smišljaj svaki dan šta ćeš kupiti i skuhati za ručak, a da se jelovnik ne ponavlja.
Oko pola tri u noći stiže suprug pod gasom i budi ženu nimalo nježnim štipanjem. Zaružio s prijateljima, ali kao nije on htio, prijatelji ga nagovorili, ne bi on… ali nije mogao otići prvi doma da ne ispadne papak. Svaka žena tada zna da ne treba đavola za rogove vući i da je raspravu najbolje odgoditi do jutra.
«Oj da da, oj da da, ssss sex, hop, hop, štrc, mrc» mislim da ova onomatopeja govori sama za sebe. Kad god se suprug vrati kući, od žene se očekuje da bude spremna i orna za seks. I nadasve živahna… Jer vidio je on kako to Severina radi, skače, vrti, mijenja poze i sve traje samo 11 minuta. Pogledao filmić više puta… Prvi put da vidi, drugi put jer nije mogao vjerovati šta je vidio, treći put jer nije mogao vjerovati kako je živahna, a svaki daljnji put samo da bi vama mogao ispričati što više pojedinosti.
Najdramatičniji trenutak u pjesmi je ženin vapaj «Odi nekoj drugoj!». A on neće! Ne da mu se, šta mu ovako fali! Ne bi ga više ni vlastita mater natrag primiti, aj’ Bog da ga se riješila, a di će ga druga!
Drugo jutro žena pita: »Hoćeš da ti narežem salame i sira za doručak?» «Može, i paprike uz to...» «Nema paprike, ima cikle» «Kakve cikle, hoću papriku?!» «Nema paprike!» «Kako nema?» «Lijepo, NEMA» «Pa šta je nisi kupila kad si vidjela da je nema?» «Pa, šta sam znala da ćeš htjeti papriku!» «I što ću ja sad jesti?»
I onda se žena zapita, što joj je sve to trebalo. Samo zato što je jednom davno pala na tanke brčiće i dopustila da joj stavi zlatni prsten na ruku...
Drago mi je da ove godine šaljemo na Euroviziju pjesmu socijalnog karaktera, umjesto poskočica i veselih pjesmuljaka kakve smo znali prijašnjih godina slati...
