tamburaši

ponedjeljak, 28.05.2007.

JUBILARNI 30. FESTIVAL HRVATSKE TAMBURAŠKE GLAZBE U OSIJEKU

25.5.2007. g. tamburaški orkestar ,čija je ovo stranica, uputio se u
Osijek po svoju devetu zlatnu plaketu, koju je (saznajemo jučer) i osvojio.

Počeli smo se okupljati oko 10h :

Pokupili smo svaki svoje stvari ( i lajbece!!!), utrpali ih u bus i krenuli. Slika odlaska:

Putem nam se broj povečavao, skupljali smo lokalne autostopere. Shvatili smo da bi mogli dobro svirati , pa smo ih vodili i u Osijek. Prvo stajanje pred Viroviticom:

Nakon kavice i sladoleda nastavili smo put puno zadovoljniji, kao što slika dokazuje naziru se i pokreti

Pokupili smo i zadnjeg autostopera u Virovitici - Ninočku. Pošto smo popunili sva mjesta u busu (moš mislit) više nismo skupljali putnike. Sljedeče stajanje obavili smo ovdje (nisu Zdenci ;) ):

"Ana molim te počni pjevati" "A kad ne mogu pjevati"-veli Ana
Svi u glas"Ana, molimo te, pjevaj"
"Ana, nemrem više hodati u krug bez tvojeg pjevanja!"
"Kaj bumo sad, Ana neće pjevati !?!"
"Ana , pjevaj, ili..."
Nakon 10 minuta nagovaranja Ana je propjevala, teško je ribu u vodu natjerati.
Onda nas je Winter sve poteral u bus.

Pjesma nas je malo podigla, pa smo lakše nastavili put i nakon 40-tak minuta dospjeli smo u Osijek, prvo smo stali ovdje:
malo reklame , jer se striček nanosil vode, a i tanjura je bilo podosta, sve sami gladuši:

Nakon ručka otišli smo u kazalište, smješteni smo bili sa Slovencima. Dobili smo akreditacije i zanimljivo štivo

Slijedila je tonska proba

Poslije tonske probe "kavica" za hrabrost na trgu

Slikice sa tonske probe i nastupa imamo zahvaljujući Viceu :

Hvala, Vice.
Primašici nam klecaju koljena, a i primila je tužnu vijest. Hrabra je ona i sve je stoički podnjela. Bravo za našu Trišu.
Sljedećih par sati proveli smo u presvlačenju i spremanju za nastup, neki su i lajbece potepli...
Došlo je i naših 25 minuta:

Odsvirali smo kak smo odsvirali, nazad nema.
Evo je nakon što je shvatila da je popila vodu s okusom potomaka na njegovu preporuku.

Neki su se zbedirali, a neki digli frku zbog lajbeka.
Bilo kako bilo, krenuli smo kući, nitko se nije izgubio, osim lajbeka.
Evo nas na predposljednjem stajanju prema doma:
tu je ko da ništ nije bilo
frcaju podljednje iskrice

neki su već i umorni

Pred Koprivnicom

Bitno da smo zlatni!

28.05.2007. u 14:35 • 16 Komentara • Print • #

petak, 18.05.2007.

Gorizia 1.5.2007.

Evo novi post da ne skrolate daleko, je da nema svih fotografija (nema ih kod mene), budete si ih zamislili (ko da je teško zamisliti Vintera kak trči za busom - hih).

Okupili smo se u velikom broju

bus je stigao, utrpali sve u njega (osim Vintera) i krenuli. Vintera smo trebali pokupiti putem, kak smo se zapričali prohujili smo pokraj njegove kuće, pa je bogec moral bežati za nama.
(zamisli sliku)

Putovanje se nastavilo u ugodnoj atmosferi

U Varaždinu smo pokupili pjevačicu. Uskoro smo stigli do granice pa molim dokumente na sunce

Sad još samo pređemo Sloveniju i u Italiji smo, jer od Koprivnice do Goricije ima samo 3,5 sati vožnje + 1h odlazi na stajanja i kavice.
Evo nas i na prvom stajanju
http
Putovanje se nastavilo, atmosfera se digla na više razine
(pa ovaj brač radi, čudo neviđeno ;) )
Nabavili smo i europsku literatutu

Gle kaj je vani

Tu zatvaraju malu djecu koja se izgube u Italiji
"Onda se ja ne bum zgubil"

Opet stajemo, zauzeli samo samo 2/3 terase

Na stajanju neki su nakupovali zalihe hrane, oni koji nisu ne moraju se bojati, dragi bračista i primaš su isprobali prehrambenu vrijednost trzalica, nisu baš probavljive ali zato zasite

Viner u svom punom svjetlu, preporučam sunčane naočale zbog velikog zračenja

E sad , da ne bi bilo da smo cijeli dan čamili u autobusu evo i dokaza da smo bili nešto i u Italiji

Taj nas je dočekal i ne pušta nikam, kolega Trošelj sredio nam je upad u Goriciu.

Smješteni smo u staru apoteku

Trg na kojem nastupamo

Toćanje nogu

Ovi su nastupali prije nas

žene jako dobro udaraju, jao si ga njihovim neposlušnim muževima
ostatak promenade

Trema pred nastup

neki su od treme nestali i zakasnili na pozornicu, a možda je to od prevelikih cipela

Malo s koncerta

Poslije koncerta slijedi vecera evo i gdje i kako
i da , već je mrak

I događaj se bliži kraju, treba krenut, svi se polako kupe prema busu. Nije baš sve išlo gladko jer su se mala djeca pogubila.
Pogled čekanja iz busa

Nakon 100 gladnih godina (sva sreća da imamo trzalice) izgubljeni su nađeni i povratak se realizira.

malo ovako, malo onako, malo svadljivo i na kraju ovako

Kući smo stigli oko 4 ujutro, od obećanih 3,5 h u jednom smjeru nastalo je 6 (mislim da je netko računao). S obzirom da smo krenuli u 9 ujutro fali nam samo još 5 sati do 24 sata zajedničkog druženja, ko zna , možda bi bilo i mrtvih ;)
Do Osijeka nema novog posta, heh hih.

Photo by everybody