Slavenska mitologija
Slavenska mitologija
JUŽNI SLAVENI
Južni Slaveni su vrlo rano došli pod utjecaj kršćanske religije pa postoji malo podataka o panteonu starih bogova. Prokopije je zabilježio da su Slaveni u vrijeme naseljavanja Balkana vjerovali u jednog boga. Prema Prokopiju to je bio bog gromovnik, bog munje. U toponomastici Balkana su česti tragovi Peruna pa se pretpostavlja da je kod Južnih kao i kod Istočnih Slavena Perun glavni bog. Sa sigurnošću se ne može tvrditi koji je bio vrhovni bog Južnih Slavena. Ovaj panteon obuhvaća uz Peruna i Velesa, gospodara mrtvih i boga plemenitih kovina Daboga ili Dabu, Triglav. Vjerovanja Južnih Slavena najbolje su ostala očuvana u narodnim pričama i pjesmama.
SVAROG
Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena.
Korijen svar- indoeuropski Sunce+ nastavak og (čert-og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca.
Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Dažbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan sa nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga sa grčkim Uranom i Hefestom (božjim kovačem). Prema ruskoj legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo.
Kod Baltičkih Slavena značajno je obožavanje Svarožića- Radgosta. Titmar navodi da u Radgostovom hramu, kod Redarijana, između mnoštva idola bogova postoji i jedan pod imenom Zuarasici- Svarožić (bog vatre i domaćeg ognjišta) kojeg narod najviše štuje. Njemu su pridonošene žrtve- muškarci i domaće životinje. U hramu su uz idole čuvane i zastave koje su se iz svetišta iznosile samo u slučaju ratnog pohoda. Tada su ih nosili pješaci.Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.
SVETOVID,SUVID,SVANTEVID,SVANTOVIT,SVENTOVIT,ZVANTEVITH
Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid je povezivan je sa ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici. Vjerovalo se je da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće. Svantevidu su prinošene životinjske žrtve. Baltički Slaveni su ga prihvaćali kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida.
U rijeci Zbrucz (pritoka Dnjepra) kod Husiatina na međi prema Podolji, 1848. god. pronađen je 2.70 metara visok kameni stup sa izrađenim reljefnim ukrasima (slike sa strane). Poljski arheolozi iz Krakova pretpostavljaju da je to kip staroslavenskog boga Swiatowita. Taj četverouglasti stup prikazuje:
1. na vrhu lik četveroglavog boga Swiatowita sa šeširom na glavi i rogom obilja u ruci, obučen je u dugu haljinu, a o pojasu mu visi dugi mač, uz njega je konj,
2. u sredini se nalazi lik žene, najvjerojatnije božansvo povezano sa plodnošću
3. u podnožju je lik boga koji podignutim rukama podupire svijet.
Ovaj kameni idol poznat je pod imenom Zbruczski idol, a likovi isklesani na njemu najvjerojatnije simboliziraju:
1. gornji (duhovni) svijet prikazan kroz lik četveroglavog božanstva (najvjerojatnije Svantevida)
2. zemaljski (ljudski) svijet kojeg simbolizira lik žene
3. donji svijet (pakao) prikazan kroz lik božanstva koje rukama podupire gornje svijetove
PERUN - GOSPODAR OBLAKA I GROMA
Bog grmljavine i groma kao Thor u Germana, Zeus keraunos u Grka, Juppiter Fulgur u Rimljana. Povezju ga i s likom sv. Ilije. Bog Perun često je prikazivan kao ljudsko biće sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima (glava drvenog idola u Kijevu). Najmoćniji slavenski bog. Njemu se molio u trebištima i svetim šumama, posebno pod drvetom hrasta. To je bog groma i bure, onaj koji udara, tuče (korijen per - naporna misao, silan udarac). Kod Južnih Slavena koji imaju svoje porijeklo u kultu Peruna postojali su obredi prizivanja kiše (V.Ilić,"Mistika i kultura"). On u rukama drži ognjeni kamen, sličan gromu, jer riječ perun kod Rusa i Poljaka znači grom.
Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Vjerovalo se je da se pojavljuje u proljeće kako bi donio kišu, učinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunčevu svjetlost. On ispaljuje svoje munje na Velesa tj. šalje kišu na Zemlju te time donosi plodnost. Perunovo magično oružje su strijele (munje). Povezivan je sa indijskim bogom Parjanyom, bogom vremena, groma i oluje kojeg Rig-Veda spominje kao onog oko kojeg vjetrovi pušu, gromovi pucaju. Parjanya svojim kolima punima vode oblijeće, grmi i svojim sjemenom oplođuje zemlju.
Perun nije samo donosioc plodnosti, on je i ratničko božanstvo kojemu su prinašane biljne i životinjske žrtve i donošen ratni plijen. Vjerovalo se da je on taj koji uništava neprijateljske zemlje tučom. Uz njegov kult vezani su i obredi prizivanja kiša. U Bugarskoj i Makedonij je do prve polovice 12. st. postojao običaj prizivanja kiše među seljacima. Centralni lik u tom obredu je mlada djevojka zvana Perperuna čije ime je očito povezano sa Perunovim imenom. Folklor sjeverne grčke također ima sličan obred sa djevojkom Perperunom, Albanci imaju Pirpirunu, Rumunji Perperonu. U mitologiji Albanaca postoji bog groma Perěndi za kojeg se smatra da je preuzet iz mitologije Južnih Slavena.
Prilikom sklapanja ugovora i polaganja zakletvi pozivalo bi se ime boga Peruna i Volosa- boga stada (Chroniqe dite de Nestor). Povezuju ga s biljkom perunikom koja se zove i bogiša (božja biljka). 980. godine Vladimir Veliki je stvorio za njega dva kultna središta, jedno u Kijevu, a drugo u Novgorodu. U njegovom hramu u Novgorodu gorjela je i noću i danju vatra naložena od hrastovog drva. Ako se je nepažnjom slugu vatra ugasila svi bi odmah bili osuđivani na smrt. Kada je 988. godine Vladimir pokršten idola su bacili u rijeku Dnjepar, a lug za žrtvovanje uništili. Prema Saxu Grammaticusu, Bog Porenutius je bio poštovan u Arkoni, na otoku Rugenu.
VELES-VOLOS-VOLOH
Slavenski bog stada, zemaljsko božanstvo vezano za vode i nizine. Obožavanje Velesa najduže se zadržalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Češki autor Tradleček (XV st.) spominje demona Velesa "vrag- Veles- zmaj". Perun i zmajoliki Veles su sukobljeni. Uzroci sukoba su Velesova krađa životinja, ljudi i žena gromovnika. Veles se skriva i pretvara u razne životinje i ljude. Perun prilikom tog dvoboja baca munje, razbija stijene. Rezultat te bitke su kiša i plodovi prirode. Uz kult Velesa vezane su maškare i vučari (oponašanje vukova). U folkloru slavenskih naroda zabilježen je običaj vezanja klasja u kojem glavnu ulogu ima žena koja veže klasje. Za tu ženu se u nekim krajevima govorilo da veže Velesovu bradu dok se u drugim krajevima govorilo da veže Perunovu bradu. U narodu je bilo rašireno vjerovanje da je tim činom žetva zaštićena od demona. Od tuda je i nastao izraz "puna šaka brade". Obožavanje Velesa najduže se održalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Nakon primanja kršćanstva, Veles je povezivan s kršćanskim svecima Vlahom i Blažom koji su zaštitnici stada i grla.
ROD
Rod je predstavljao vrhovno božanstvo zemljoradnje. Bio je bog koji je stvorio svijet i život: stvorio je čovjeka, osnovao obitelj i udružio naciju. To je bog plodnosti i svjetlosti. Usko je povezan sa obožavanjem predaka. Njegova žena je Rožanica ("ona koja daje život"). Kod Slavena su postojale svečanosti koje su pratile rođenje i na kojima su se pozivale Rožanice i Rod. Rožanice su bile uz čovjeka pri rođenju i prilikom određivanja njegove sudbine. U to vrijeme je poligamija bila uobičajena među slavenskim narodima pa se smatra da je možda imao i više žena. Nalazimo: Sudnice, Suđenice, Sojenice, Sudički kod Hrvata, Čeha, Slovenaca, Sreću kod Srba, Dolju (sudbina) kod Rusa, Urisnicu ili Orisnicu kod Bugara.
MOKOŠ
Povezivana je sa prirodnim ženskim poslovima posebno predenjem. Žensko božanstvo, boginja plodnost, zaštitnica žena. Zvana je Mati-Syra-Zemlya što bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Ona striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i posjećuje kuće obavljajući kućne poslove. Noću se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u početku imala ulogu kućnog duha. Mokoš je tamna kao što je i cna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće koje će izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek, Mokoš je udahnula život drugom čovjeku i nastala je prva žena. Njen kip u hramovima je u sjedećem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domaćinsta i likovi žena. Njoj u čast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.
DABOG-DAJBOG
Dabog je Svarogov sin, prema ruskoj legendi on je Perunov sin, on je bog- sunce, gospodar zemlje. To je bog rata, plodan bog, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama često se pojavljuje u obliku hromog vuka (vukovi- inkarnacija duša) ili kao hromi Daba. Pojavom kršćanstva pretvoren je u Sotonu. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik božji, "car na zemlji". U nekim mitovima se, kao njegova, družica spominje Dajbaba ili Baba. Drevni idol Daboga stajao je na brdu u Kijevu, zajedno s idolima Peruna, Horsa, Striboga, Semargla i Mokoši.
TRIGLAV, TROGLAV
Troglavi bog ratnik. Za njegov kult, kao i za Sventovitov, značajan je hram sa crnim konjem. Njegova tri lica su predstavljala nebo, zemlju i podzemni svijet. Kroničar Ebbo je ostavio zapis o ovome božanstvu. Prema njemu, svećenici tog idola tvrde da Triglav ima tri glave jer vlada trima kraljevstvima: nebom, zemljom i paklom, a povez mu je preko očiju jer ne želi gledati grijehe ljudi. Smatralo se da njegove oči imaju veliku moć pa su na kipovima oči na sve tri glave bile pokrivene. Ime boga Triglava sačuvano je u imenima najviših planina i planinskih vrhova (Troglav vrh na Dinari, Triglav najviši planinski masiv u Sloveniji). Prikazivali su ga kao troglavog idola. Pomeranski Slaveni su u Szczecinu imali hrast s izvorom pod njim koji je bio posvećen bogu Triglavu. Naime, Pomerani su potpuno napustili štovanje u obliku trojstva, a uspostavljen je kult bog Triglava. Pomeranima je Triglav predstavljao Peruna, Potrimbu i Pokola. U Sczcecinu su Vendi podigli velebni Triglavov hram u koji su dolazili ljudi iz svih slavenskih zemalja pokloniti se Triglavu.
U povodu arheološkog istraživanja starih gradina u okolici Knina, u odlomku Ždrapanj, koji leži ispod Bribirske gredine, pronađeni su razni predmeti iz predkršćanskog doba Slavena, kao i posuđe u koje se stavljala hrana i piće za mrtvace. Pored ostalog, tamo je u gomili ruševnog kamenja kraj brežuljka koji se i danas zove SUVID, pronađen i kameni kip sa tri glave. Taj nalaz podsjeća na staro vjerovanje Slavena i troglavo božanstvo Triglava. Ovu pretpostavku potkrepljuje još to, što se nedaleko ovog lokaliteta uzdiže Troglav, najviši vrh Dinarskog velegorja. Do otkrića Troglavljeva kipa došlo je nakon dugogodišnjih istraživanja, koja su vršena od 1889.god. po Hrvatskom starinarskom društvu u Kninu. Tamo su nađeni i drugi ostaci srednjovjekovnih spomenika iz doba hrvatskih narodnih vladara. (Franjo Ledić, "Mitologija Slavena")http://www.anita.f2o.org/mitologija.htm
OSTALI BOGOVI
BABA JAGA
Čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.
BANIK
Duh iz istočnoslavenske mitologije. Boravi u prostorijama namijenjenim kupanju. Postojalo je vjerovanje da poslije svake tri grupe kupača i sam Banik pristupa kupanju i u tome ga nitko ne smije uznemiravati. Zato su kupači Baniku ostavljali malo vode. Mogao je predskazati budućnost. Često su ga posjećivali demoni šuma i vrazi.
CRNOBOG (CRNI BOG) ZLEBOG, ČERNOBOG
Crnobog (Zernebogh, Zlebog, Černobog, Crni bog) božanstvo koje je donosilo nesreću, zli bog, bog tame. O njemu je zapise ostavio kroničar Helmold. Helmold bilježi da Slaveni vjeruju da sve što je dobro dolazi od dobrog boga, a zlo od zlog (slavenski dualizam). Pa je prema nekim mitolozima u skladu s tim postojao i Bjelobog iako ga Helmold nigdje ne spominje. Bjelobog (Svjetlobog, Bilbog, Juterboh, Jutrobog, Bjelun) je vjerojatnije upotrebljavan kao jedan od epiteta nekom od visokih božanstava svjetlosti.
DANICA
Svijetla božica sutona. Drevni Slaveni smatrali su je u zaštitnicom ljudskog sna. Prvo svjetlosno tijelo što se pojavljuje na večernjem nebu je Večernja zvijezda ili Večernjača- Danica. Njeno je mjesto na zapadu gdje se večernja vrata rasklapaju po mrkloj noći. Planeta Venera je u našem narodu poznata pod imenom Danica ili Večernjica. Vidi se samo navečer poslije zalaza Sunca ili samo u zoru poslije izlaza Sunca zato ju onda zovemo Zora. Danica je Sunčeva i Zorina sestra. (F.Ledić "Mitologija Slavena")
DOMOVOJ
Kućni duh u mitologiji Istočnih Slavena. Domovoj je nastao od riječi dom. Bio je malo božanstvo i duh kuće. Često je nazivan djed ili gospodar kuće, Domovik, Djeduška, Starik, Khoromozitel. U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi (priča iz 15.st). U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. Mogao je uzeti lik mačke, psa, krave, a rijeđe u zmije i žabe. Brine se o blagodati kuće, posebno o stoci što ga povezuje s bogom Velesom. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirijuć. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještava nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravi u podrumu. Legenda o porijeklu Domovoja: dok je stvoritelj (Svarog) stvarao nebo i zemlju, jedan dio anđela pobunio se. On je pobunjenike prognao na zemlju, tu su se udomačili i postali kućna božanstva Domovoji.
DZIDZILELYA,DŽIZDILELIJA
Boginja poljskog panteona, ona koja mazi djecu- božanstvo koje bdije nad djetinjstvom.
HORS, HORZ
Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i jevrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska.
JARILO
Personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama. Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo sa cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka sa bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u lijevici mu je klasje. Dio pjesme pjevane u ovom bjeloruskom običaju:
"Vukao se Jarilo
Po svemu svijetu,
Polju je žito rodio,
Ljudima djecu plodio
A kuda on nogom,
Tamo žito kopom,
A kuda on pogleda,
Tamo klas dozrijeva."
JAROVIT-JAREVID- GEROVIT-GEROVID
Božansto zapadnoslavenskog panteona. Jarovit je uspoređivan s Marsom, bog rata, srdžbe, jarosti. Smatran je i božanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znači nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu čuvao se štit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. Štit je bio neobično velik i obložen zlatnim pločicama. Prolazeći kroz Wolgast, Oton Bamberški uočio je da narod slavi boga Gerovida noseći njegov idol ptpuno pokriven zastavama.
KIKIMORA
Istočnoslavenski zao kućni duh koji se pojavljuje u liku malene žene. Kikimora se brine o domaćim životinjama. Neprijateljski je raspoložena prema muškarcima, a noću uznemirava djecu.
KUPALO
Povezana je sa slavljenjem ljetnih solsticija u noći između 23. i 24. lipnja. Božanstvo uroda, obilja i veselja. U narodu su izrađivali i lutku (nazivanu Kupalo) od slame ili drveta, odjevenu u žensku odjeću koja je u svečanoj povorci donošena do rijeke i bacana u vodu ili u vatru. U tom običaju važnu ulogu ima kupanje, skakanje preko krijesa, pletenje ivanjskog cvijeća i bacanje cvijeća u vodu. Vjerovalo se da je ovo jedina noć u godini u kojoj paprat cvijeta i da taj cvijet ima magičnu moć. On tada može uništiti demone, podariti uspjeh ili veliko bogatstvo.
LEŠIJ, LESOVIK, LESOVOJ, LEŠAK, LESNIK, LEŠI
Šumski duh, gospodar šuma i zvijeri. Pastir čije stado čine jeleni, košute, zečevi, koje čuvaju vukovi ili risovi. Obrazi su mu plavi, oči zelene, brada duga i zelena. Ponekad se ogrne u krzno, a neke legende ga prikazuju sa rogovima i kopitima. Lijeva cipela mu je uvijek na desnoj nozi, kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. On nema sjenu, krv mu je plava.
više o Lesniku
LADA
Božica proljeća, ljubavi i ljepote. Živi u drugom svijetu zvanom Irij do proljeća kada se budi noseći sa sobom proljeće. U jednom ruskom mitu udana je za Daboga.
NIA-NYA
Boginja poljskog panteona koji je rekonstruiran na temelju podataka iz djela Jana Dlugosza "Povijest Poljske" gdje je spomenuta kao boginja smrti o čemu se može zaključiti na osnovi korijena riječi- u ruskom "navy" znači smrt.
MORANA, MORENA, MARŽANA, MARANA, MORA
Ime Morane je u vezi praindijske riječi "mara" što znači silom umrijeti. Naziv "morena" označuje strahotne sniježne lavine i ledenjake. Morana je boginja smrti i zime, pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti sa vučjim očnjacima i kandžama na rukama. Mnogi tumače da je njen drugi lik onaj Babe Ruge (Baba Jaga, Baba Zima), ružne stare vještice. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali boginjom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda. Moranina lutka je korištena u ritualima vezanim za umiranje i uskrsnuće u prirodi ili u dozivanju kiše.
Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova posebno predenja. Njen drveni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu pored idola Peruna i ostalih bogova. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je, sudeći prema toponimima, bio raširen i kod Zapadnih Slavena.
PODAGA- Malo je podataka o ovom božanstvu. Neki proučavatelji slavenske mitologije predlažu da je moguće povezivanje Podage i Pogode. Poljski povjesničar Dlugosz spominje boginju temperature koju narod zove Pogoda.
POKOLA
Zloduh podzemlja. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Ovo trojstvo štovali su pod starim dubovima u koje bi urezali likove navedenih bogova trojstva, a pred njima bi bili postavljeni žrtvenici na kojima su se polagale žrtve bogovima.
PORENUTA- je imao četiri lica, a peto na grudima.
POREVIT- POREVID- bog ljeta. Imao je petoglavog idola i prikazivan je bez oružja.
POTRIMBA ili TREBUN
Donosioc plodnosti. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju.
PRIPEGALA
Božanstvo koje je povezivano s orgijama. Ovaj bog spominje se u jednoj pastirskoj poslanici iz 1108.g. u kojoj o Slavenima piše slijedeće: "Oni su poplavili našu zemlju. Kršćanima sijeku glave, pa ih prinose na žrtve. Njihovi fanatici tj. svećenici, govore na njihovim gozbama: "Naš Pripegala hoće te žrtve".
PROVEN
Helmold spominje boga Provena i Provea. Moguće je da je Helmold imena tih bogova krivo čuo ili zapisao jer oni imaju istu ulogu kao Perun. Bog Proven koji je bio štovan u mjestu Oldenburg imao je lug svetih hrastova ograđen drvenom ogradom. Tu je knez provodio pravdu među svojim podanicima.Bog koji je povezan sa postojanjem hrasta i šuma.
RUEVIT
Sedmoglavi bog onožavan kod Zapadnih Slavena. Bio je jedan od bogova rata. Obožavan na otoku Rugenu. Ruđevid je imao osam mačeva, sedam oko pasa, a osmi je držao u ruci.
RUSALKE
Demonska ženska bića. To su vodene nimfe koje plešu na šumskim proplancima i livadama u noći mladog mjeseca. Slaveni (posebno Istočni) su vjerovali da Rusalkin smijeh može biti fatalan za muškarce.
više o rusalkama
SEMARGL
Istočnoslavenski bog kojemu knez Vladimir 980. god. podiže kumir kraj Kijeva. Funkcije ovog boga su najmanje poznate, a čak je i njegovo ime različito bilježeno. Nestor ga je zapisao odvojeno kao Sim i Rgl. Neki autori smatraju da je ovaj bog preuzet iz iranske/perzijske mitologije tj. da je to bog Simurg. Louis Leger ga tumači kao sedmeroglavog boga.
SRAT
Kućni demon Zapadnih Slavena, može letjeti i pojavljuje se u obliku plamena.
STRIBOG
Stribog (slavenski srei - boja, iranski srira - lijep) je bog vjetrova i vjetrove nazivaju njegovim unucima ("Slovo o polku Igoreve" koji spominje Nestor- "Se vetri, Striboži vnuci vejut s morja strelami"- "Eto vjetrovi, Stribogovi unuci pušu s mora stijelama"). Idol ovog boga bio je u Kijevu, sa idolom Peruna, Horsa, Mokoše, Simargla, Dažboga. Posebno su ga štovali Rusi zadnjih godina 10- tog stoljeća.
TROJAN
Trojan je ponekad prikazivan kao bog noći sa voštanim krilima (na Balkanu) ili kao demon. Povezivan sa rimskim imperatorom Trojanom (107-117). Neki autori povezuju lik Trojana i boga Triglava. U narodu postoji legenda o Trojanovoj smrti. Prema njoj, Trojana je je Sunce stiglo na putu. Sakrio se je pod plastom sijena, ali su volovi prevrnuli plast. Sunčeve zrake su ga dotakle i ispržile.
URODA-Slovačka boginja agrikulture i polja
VESNA
(od indoeuropskog korijena vesr- svjetlost, proljeće, svitanje)
Pobijediteljica, božica proljeća posebno obožavana kod sjevernih Slavena. Kod Čeha je postojao običaj da u gori posijeku tanko stablo i donesu ga u selo. Prilikom obreda oni objese o to drvo lutku koja simbolizira boginju proljeća Vesnu koja, pošto je boginja zime Morana utopljena u rijeku, slavi svoj ulazak u selo kroz pjesmu što je družina pjeva:
"Smrt neseme ze vsi, nove lito do vsi
bu'te, pani veseli, že vam lito nesemy."
VODAN
U staroslavenskoj mitologiji bog voda. Pojavom kršćanstva degradiran je od veličanstvenog boga voda (rijeka, jezera, mora, zdenaca) u zlog vodenog demona. (više o Vodanu u hrvatskim legendama)
VOLOSKA
Božica kućnog ognjišta.
ZORA
Svijetla božica jutarnjeg svanuća, mira i sloge, jutarnja zvijezda, zaštitnica jutarnjeg rada. Ona daje Suncu snagu. Na izmaku noći, prije nego dan osvane ponovno se pojavljuje zvjezdana božica na istočnom nebeskom svodu (dok se Danica pojavljuje na zapadnom). Planeta Venera je u našem narodu poznata pod imenom Danica ili Večernjica. Vidi se samo navečer poslije zalaza Sunca ili samo u zoru poslije izlaza Sunca zato ju onda zovemo Zora. Zora je Sunčeva i Daničina sestra. (Franjo Ledić)
ŽIVA, DZIEWA
Boginja Baltičkih Slavena. Ona poklanja život,plodnost dugovječnost. Uspoređivana je sa bogom Rodom kod Istočnih Slavena.
|
