|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Rođeni smo prije 15,16,14 i 13 godina
Starci su nas nazvali imenima,Dino,Alex,Renato,Danijela,
Katarina i Lucija,
tako nas sad zove i ostatak naših frendova i poznanika.
Slušamo punk,rock i metal.
Sad pojedinačno(hall of fame po abecedi):
Alex:ima 14,5 godina,ide tj.ić će na jesen u opću gimnaziju,svira električnu gitaru,igra nogomet,obožava Doorse i Whitesnake
Danijela:ima 16 godina,ide u opću gimnaziju,svira klavir i pjeva,obožava Nirvanu,Queen,Whitesnake i Bon Jovija
Dino:Ima 16 godina ide u opću gimnaziju,svira električnu gitaru,igra nogomet i tenis,obožava Depeche Mode i Pink Floyd
Katarina:Ima 15 godina na jesen će u gimnaziju,obožava Nightwish,Lacunu Coil i Guns and Roses
Lucija:Ima 13 godina ide u osnovnjak obožava Whitesnake i Doorse,pjeva i svira klavir.(kak ste mastoviti bili u podrucju mene i Alexa e majke mi lol,ja ocem jos Bon Jovija.hvala)
Renato:ima 16 godina,on bude bio tehničar za računarstvo(hvala bogu nije gimnazija opet),igra rukomet,obožava Metallicu.
U takvim situacijama možda je bolje puno ne govoriti, nego biti tu, bliz, uz ožalošćene, pratiti ih svojim bratskim suosjećanjem i svojim prijateljstvom u Uskrslom Gospodinu. Šutnja i mir... Molitva (sv. Efrem: 'Tamo gdje je jedan čovjek posve sam, tamo sam i Ja')... Euharistija... Vjera... Tko je osobno upoznao Isusa Krista, ne treba se bojati smrti, 'konačne Pashe', 'vrata u bolji život'. Ono što je Isus već prošao, ništa nije strašno. Za vjernika, smrt nije kraj, već početak pravog života i preobrazbe na koju je pozvan. Bog neće da umremo, nego da s Njim živimo. Nije nas stvorio za smrt, nego za život. U Bogu nema smrti, nego samo život. 'Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada!' (Iv 11,25-26). II. Vatikanski sabor (GS 18) pogled na smrt temelji na vjeri: 'Bog je pozvao i poziva čovjeka da čitavim svojim bićem prione uza Nj' u vječnom zajedništvu nepropadljivog božanskog života. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvši na život, pošto je svojom smrću oslobodio čovjeka od smrti. Svakome čovjeku koji razmišlja, vjera... pruža odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj budućoj sudbini; ujedno mu omogućuje da u Kristu bude u zajedništvu sa svojom predragom, već preminulom braćom, ulijevajući mu nadu da su oni već postigli pravi život kod Boga.' Tvoj prijatelj, dakle, u Kristu može biti u zajedništvu sa svojom predragom mamom, koja je već postigla pravi život kod Boga. Ne treba ju više vezivati za zemlju svojim osjećajima, neka joj da slobodu da tamo gore pođe svome Spasitelju! Zato sv. Augustin ove riječi ovako preobražava u molitvu, možda baš za Vašeg prijatelja: 'Ne plačite ako me ljubite. O kada biste znali dar Boga koji je na nebu! Kad biste mogli slušati pjev anđela i vidjeti me među njima! Kad biste svojim očima mogli vidjeti horizonte, beskrajne poljane i nove staze kojima hodam! Kad biste mogli na čas promatrati, kao ja, ljepotu pred kojom sve ostale ljeepote nestaju! Vjerujte mi, kada smrt dođe raskinuti vaše okove kao što je raskinula one koji su mene vezivali, i kada jednog dana, koji je Bog odredio i koji On pozna, vaša duša uziđe u ovo nebo u koje je već ušla moja duša, tog dana ćete ugledati Onoga koji vas je ljubio i koji vas uvijek ljubi i susrest ćete Njegovo srce sa prepuno Njegove nježnosti. Ponovno ćete me vidjeti, ali preobraženu i sretnu, ne kao onu koji čeka smrt nego kao onu koja s vama koraca novim stazama svjetla i života, pijući do opojnosti, pred Božjim podnožjem, nektar od kojega se nitko nikada neće zasititi... Obrišite svoje suze i ne plačite, ako me ljubite'. Zato psalmist pjeva: 'Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?' (Ps 42,2-3). Za sv. Tereziju Veliku smrt bijaše radost: 'Dođi smrti, posve skriveno da ne osjetim tvog dolaska, jer užitak umiranja neće dopustiti da se u život vratim'. A sv. Mala Terezija govori: 'Ne umirem. Ja ulazim u život!'. Ništa ne može nadomjestiti majku - to može samo Bog. Ono što je majčinski, plemenito, nježno... ne umire nikada. Sv. Pavao (Fil 1, 21) piše: 'Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!' Prvi su kršćani na sprovodu pjevali psalme, hvalospjeve, himne i bili radosni: 'O blažena smrti!' Sv. Franjo Asiški ju naziva 'sestrica smrt'. Čovjek vjere radosno pjeva: 'Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?' (1 Kor 15,55). Pa iako je smrt žalosni događaj za članove obitelji, za čovjeka vjere ona je radostan događaj, najradosniji dan poslije krštenja, dan susreta sa svojim Gospodinom i Spasiteljem. 'Podignite glave jer se približilo vaše otkupljenje'. Smrt je potpuno ozdravljenje jer nas oslobađa svih zala. Za prijateljevu mamu više neće biti ni suza, ni plača, ni tjeskobe. Otkad je Isus Krist uskrsnuo, smrt je našla Gospodara: nikakav grob ne može više zatvoriti dušu! Njena besmrtna duša zauvijek počiva u vječnom miru, u krilu Očeva milosrđa punom ljubavi, obučena odjećom slave uskrslih. Ona već uživa u gledanju Boga, puna prisutnosti Duha. Neka ga Duh Sveti ispuni snagom i nadomjesti odsutnost njegove majke preobilnim izlivanjem Božje ljubavi. Ako je kod Gospodina, treba biti njegova sveta Zaštitnica. R. Tagore kaže: 'Kao što je život lijep poput proljetnog cvijeća, tako je smrt lijepa kao suho lišće jeseni'. Ljubav, radost i mir već su početak vječnosti. Najbolja je utjeha znati da si bio dobar s onima koje ljubimo. I čeznuti za tim da odemo i budemo s Kristom (Fil 1,23)... Tamo svi pjevaju aleluja...
Dino...
ako citas ovo,možda ti je lakše,možda ti je teže.
Prošli tjedan bio je najgori u životu.
Grozno.A nekako mi se cini da se nece zaustaviti.
Nedjelja:
imala sam fajt sa ogromnim skakavcem u sobi,koji mi je bio na kosi i na nosu kad sam spavala.
Vjerujte-decibela ko u priči.Bljak.
Jucer,ponedjeljak oko 6 i 30,bila van s ekipom na bicikl,stojim na samoj stazici koja ide prema parku gdje je ZABRANJENO voziti AUTOM,KAMIONOM I OSTALIM,jer je staza za bicikliste i za rolanje i te stvari,kao rekreaciju.Ja sjedim na bicikl i razgovaram s frendicom do sebe,iza nas ide AUTO,u njemu neki gad PIJANI se vozi i odjednom osjetim užasan udarac u leda te u desni bok i padnem.Bicikl dobro ni mu niš bilo nije ni pao na mene,al zato MENI JE.
Pišem sad,u bolnici sam inace,velikoj bjeloj sobi u kojoj rade sami ljudi u bijelim haljinicama i kutama.
Danas,probudim se u krevetu u bolnici,pol ne kužim gdje sam,kaj sam i onda se sjetim da me frknuo auto.
Uz to,dobim odvratan sirup od kojeg mi se kao nece rigat i nece me boljet,jebote jos mi se vise riga od toga a ne od boli.
Idem doma navece valjda,tako mi stricek doktor Bijeli obecao.
Sutra ko zna kaj ce se dogodit.
U cetvrtak snimam pjesmu,idem u ZAGREB,HALLELUJA.
Idem se nac s Danny i Alexom,HALLELUJA PONAVLJAM.
valjda.
e ak ce past kisa,i unistit mi savrseno speglane siske kad idem prema Alexu,
ZOVEM VAS,KILL ME.
Eto,savrseno kaj ne?
p.s.Ekipa ne piše,zbog privatnih problema,fakat im je teško zato ne zamjerite,Renata cekamo.
Hvala.
Lady Luce
