srijeda, 25.10.2006.

Živa smrt

Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli, tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kad mi ode nisam više plako!

Bijah skoro sretan. Ali jedne noći,
Moje bolno srce- jedno ptiče malo,
Našto me u mraku, više glave stalo
I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:

-Godinu već dana, svake božje noći
Služim k'o trubadur jednoj dami nagoj,
Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim
U ljubavnoj pjesmi i mjesečini blagoj.

Ali sinoć -jao!- gatalica presta.
Pa k'o repatica pade mi na grudi:
Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao,
O, umre mi, umre moje srce ljudi!!
Matoš



Zašto? Vječito pitanje u mojem životu na kojeg ne nalazim odgovor...no
I wanna kill myself bang
I wish...ne znam...headbang
Idem...ne znam što bi pisala, znam, želim izbaciti sve iz sebe,
ali kojim riječima opisati osjećanje...
Odo..da...to je najpametnije...spavat...
i zaboraviti na misli..na dogadaje..na sve!!!


22:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.