|
Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli, tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kad mi ode nisam više plako!
Bijah skoro sretan. Ali jedne noći,
Moje bolno srce- jedno ptiče malo,
Našto me u mraku, više glave stalo
I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:
-Godinu već dana, svake božje noći
Služim k'o trubadur jednoj dami nagoj,
Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim
U ljubavnoj pjesmi i mjesečini blagoj.
Ali sinoć -jao!- gatalica presta.
Pa k'o repatica pade mi na grudi:
Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao,
O, umre mi, umre moje srce ljudi!!
Matoš

Zašto? Vječito pitanje u mojem životu na kojeg ne nalazim odgovor...
I wanna kill myself 
I wish...ne znam...
Idem...ne znam što bi pisala, znam, želim izbaciti sve iz sebe,
ali kojim riječima opisati osjećanje...
Odo..da...to je najpametnije...spavat...
i zaboraviti na misli..na dogadaje..na sve!!!
|