Dakle, da. Nisam više mišljenja da je ignorance bliss.
Jer dobila sam kao specijalni poklon, right out of the blue, najljepši bliss u mom životu, osim mojih cura.
Sanjala sam i san o bliss-u, dva mala blistava zlatna svjetla koji se pretvaraju u dijamantiće na mom dlanu i ja se pitam držeći ih : Bože, što je to ? Što da s time sada radim ? I neću pitati kako i zašto sam to dobila, jer, tako sam sretna zbog jednostavne činjenice da je moj blistavi poklon ovdje, uz mene, svako jutro i večer u svakoj mojoj misli i mojem dahu.
Nevjerojatno. A prestala sam se nadati da je to moguće.
Lekcija jest, naravno o odustajanju i otpuštanju očekivanja, ali i puno, puno više od toga.
To je poklon.
Što ću ja učiniti s tim poklonom bitno je u tolikoj mjeri da me zapanjuje. Ali nije me strah.
Na nekom sam nivou, negdje, neprimjetno, pitanje u kojem životu, zaslužila da ga dobijem.
Taj je poklon potpuna suprotnost ignorance konceptu. Taj je poklon svjesnost i svjetlost.
Probudio me za stvari toliko duboko zakopane da sam bila uvjerena da ih nemam.
I te su divne stvari sada tu, odmataju se, pokazuju se polako, i samo jedan mali njihov djelić je prepun mogućnosti.
I zato, odbacujem ignorance i prigrljujem bliss.
I svima želim isto :)
|