Evo me. Ponovno sam tu. Sjedim. Razmišljam. O životu. O ljubavi. O sreći. Jesen je. Proharala je gradom i odnijela svo lišće sa stabala. Ali onda sunce se opet vrati i obasja grad. A ja. Ja samo razmišljam. Razmišljam. O čemu ? Ni ja sama ne znam. O ljubavi. O njemu, da. Valjda. Kao da će mi glava puknut. Ne mogu prestati. Puna mi je glava njega. Samo njega. Čujem glasove u glavi koje izgovaraju njegovo ime. Ne mogu se pomiriti s tim da ne prestanem misliti na njega. Jednostavno, ne mogu. A onda se pitam. Dali sve to ima smisla ? Ljubav. Ljubav. Da. Je li uvijek uzvraćena ? Vjerujem da nije. Da, nije. Zna biti neuzvraćena. Pitam se. Pitam. Hoće li doći i moje vrijeme ? Hoće li mene netko voljeti ? Hoće li biti netko tko će reći da je tu uz mene, zagrliti me snažno i iskreno ? Hoće li biti netko tko će mi uzvratiti iskren poljubac ? Hoće li biti netko tko će me uzeti za ruku i povesti svojim putem ? Hoće li biti netko tko će me voljeti zbog onog što jesam ? Hoće li biti netko tko će osjećati ono nešto iskreno za mene ? Hoće li ? To su samo pitanja koja se pitam često a odgovore ne mogu naći. Ne znam gdje. Gdje da ih nađem. Kao da prelistavam knjigu iznova i iznova i tražim odlomke u kojima piše nešto o tome. A onda toga nema. Nema odgovora na moja pitanja. Nestanu odgovori. Nema ih. Želim. Sanjam. Maštam. Želim da i mene netko voli. Želim da i mene netko cijeni. Želim da i meni netko prašta kada pogriješim. Želim da i meni netko kaže dvije posebne riječi ' volim te '. Želim da i mene netko ljubi i grli. Želim da se i meni posreći. Želim. Ja to želim. Sanjam o tome svaki dan. I maštam. I razmišljam. Iskreno, želim da i moje vrijeme dođe kada će me netko voljeti, kada ću se netkom sviđati i kada će me netko ljubiti. Ali pitanje je kada ? Kada će doći moje vrijeme za to ? Ja ne znam. Jednostavno ne znam. Mislim si nekada ' ne budi luda. doći će i tvoje vrijeme '. Ali to čekanje. Ne mogu više. Umara me. Dosta mi je čekanja. Ne mogu više toliko čekati. Ali kad bolje promislim. Moram. Moram čekati. Doći će i to moje vrijeme. Moram biti strpljiva. Moram vjerovati. Moram se nadati. I iskreno to željeti. Doći će i to vrijeme. Hoće. Valjda hoće. Nadam se. Vjerujem. Ne znam. Ne znam više ni sama. Doći će. Kažu mi drugi. Samo. Moram vjerovati. Moram biti strpljiva. Posrećit će se i meni. Jednom. Valjda. Moram. Moram se nadati. I vjerovati.

Ponekad. Ponekad se zapitam je li život fer, pravedan ? Jesu li svi sretni ? Da li možemo birati većinu budućnosti ili 'pak sve ide svojim tokom ? Život. Osmijeh na licu. Sreća. Sloboda. Sve sam to ja. Ja sam sretna. Ja sam slobodna. Imam osmijeh na licu. Sve sam to ja. Da, ja. Jednostavna aLi komplicirana. Posebna aLi neposebna. Savršena aLi nesavršena. Sretna aLi tužna. Ja aLi Ja. Ja sam ja. Ne želim se mijenjati. iLi će me voLjeti onakvu kakva jesam iLi me neće voLjeti zbog onoga što nisam. Ne brinem se. Jer nemogu biti ono što nisam. Nemogu biti tužna ako sam sretna. Nemogu biti kopmlicirana ako sam jednostavna. Nemogu biti gLupa ako sam pametna. Nemogu biti zLa ako sam dobra. Nemogu biti ono što nisam, već mogu biti ono što jesam. Život me prihvatio takvu. Prijatelji. Obitelj. Cure. Dečki. Sretna sam, lijepa, zadovoljna - tako ljudi kažu. Život - život je kao kakao. Prosipaš ga. Tada je sve nemirno, katastrofa. a onda ga pokupiš, i sve se vrati u normaLu. Lijepo, sretno, savršeno. Na život gledam kroz ružičaste naočaLe. Puno boja, sreće, ljubavi, dobrote. aLi kad više nešto ne bude dobro, pomislim, slomit ću kazaljke, vrijeme će stati. tek onda shvatim da neke stvari nisu vrijedne toga. Život ide dalje. Bit će bolje. U životu sve mi je lijepo i drago. Većinom. Kao što sam rekLa, sreća, osmijeh na licu, sloboda. Mislim da to dosta govori. [ Ovo je bio samo maLi uvod u moje priče i dane. Saznat ćete još mnogo sitnica koje dosta govore. ]