Evo me. Ponovno sam tu. Sjedim. Razmišljam. O životu. O ljubavi. O sreći. Jesen je. Proharala je gradom i odnijela svo lišće sa stabala. Ali onda sunce se opet vrati i obasja grad. A ja. Ja samo razmišljam. Razmišljam. O čemu ? Ni ja sama ne znam. O ljubavi. O njemu, da. Valjda. Kao da će mi glava puknut. Ne mogu prestati. Puna mi je glava njega. Samo njega. Čujem glasove u glavi koje izgovaraju njegovo ime. Ne mogu se pomiriti s tim da ne prestanem misliti na njega. Jednostavno, ne mogu. A onda se pitam. Dali sve to ima smisla ? Ljubav. Ljubav. Da. Je li uvijek uzvraćena ? Vjerujem da nije. Da, nije. Zna biti neuzvraćena. Pitam se. Pitam. Hoće li doći i moje vrijeme ? Hoće li mene netko voljeti ? Hoće li biti netko tko će reći da je tu uz mene, zagrliti me snažno i iskreno ? Hoće li biti netko tko će mi uzvratiti iskren poljubac ? Hoće li biti netko tko će me uzeti za ruku i povesti svojim putem ? Hoće li biti netko tko će me voljeti zbog onog što jesam ? Hoće li biti netko tko će osjećati ono nešto iskreno za mene ? Hoće li ? To su samo pitanja koja se pitam često a odgovore ne mogu naći. Ne znam gdje. Gdje da ih nađem. Kao da prelistavam knjigu iznova i iznova i tražim odlomke u kojima piše nešto o tome. A onda toga nema. Nema odgovora na moja pitanja. Nestanu odgovori. Nema ih. Želim. Sanjam. Maštam. Želim da i mene netko voli. Želim da i mene netko cijeni. Želim da i meni netko prašta kada pogriješim. Želim da i meni netko kaže dvije posebne riječi ' volim te '. Želim da i mene netko ljubi i grli. Želim da se i meni posreći. Želim. Ja to želim. Sanjam o tome svaki dan. I maštam. I razmišljam. Iskreno, želim da i moje vrijeme dođe kada će me netko voljeti, kada ću se netkom sviđati i kada će me netko ljubiti. Ali pitanje je kada ? Kada će doći moje vrijeme za to ? Ja ne znam. Jednostavno ne znam. Mislim si nekada ' ne budi luda. doći će i tvoje vrijeme '. Ali to čekanje. Ne mogu više. Umara me. Dosta mi je čekanja. Ne mogu više toliko čekati. Ali kad bolje promislim. Moram. Moram čekati. Doći će i to moje vrijeme. Moram biti strpljiva. Moram vjerovati. Moram se nadati. I iskreno to željeti. Doći će i to vrijeme. Hoće. Valjda hoće. Nadam se. Vjerujem. Ne znam. Ne znam više ni sama. Doći će. Kažu mi drugi. Samo. Moram vjerovati. Moram biti strpljiva. Posrećit će se i meni. Jednom. Valjda. Moram. Moram se nadati. I vjerovati.