|
Toliko mi je toga u glavi da neznam od čega da počnem. Čini mi se da nemam tema a kad legnem bezbroj stvari mi padne na pamet. Opet sam u ljetnoj robi, dan divan i topao skoro ljetni. Upravo nam je kolegica rekla da joj je kćerka trudna i da će živit sa momkom.Sretna je ali je muči što se ne žele oženiti. Inače sve je drugo super ali stvarno super. Mislim da pretjeruje i da to uopće nije važno, ali njoj ipak je. Poštujem da svatko ima svoje želje i viđenje života i mislim da meni to nebi bilo jako važno. Pogotovo kad bi mi kćerka bila u situaciji kao njena. Stalno zaposlena na dobrom radnom mjestu, osiguran stan, momak sa poslom i sve tako. Nije da je to najvažnije, ipak je najvažnija ljubav, ali moraju postojati i neke pretpostavke za zajednički život pogotovo kad dolazi dijete. Ljubav često poklekne ako ne postoje uvjeti za normalan život. Ipak moja kćerka kao da ne misli o tome. Drago mi je da nije materijalista ali ipak treba od nečega živjeti. Očito sam opterećana ali željela bi da jednog dana kad ona i njena ljubav odluče da živje zajedno to mogu i učiniti. Neke se stvari rješavaju kad se dogode a za neke bi se ipak trebalo malo pripremati tj. bar donekle. A kod nje toga nema, bit će šta bude, riješit će se kad dođe. Ipak kako ćeš naći bolji posao ako nemaš neka znanja, kako ćeš kupiti stan ako nemaš para za otplaćivati kredit itd. Preozbiljno? Mislim da ne ali ko mene pita. |