I dušom mi zatreperi daljina
u meni beskonačnost svjetova
jesam li ja ona ista koju poznah
kao da su dvije rijeke potekle
u mojim mislima izvorom zaiskrila jedna
druga od mene ode, poteče vremenom
bujicama noseći želje i nadanja
Znaj,od sebe ka tebi živim
na grani jutra,začahurena srebrnim nitima
u noć otvaram svoja krila poput leptira
ka svodu tišinom obojenom,onom snu
gdje zagrljaji i osmjesi čekaju dodir
gdje dječak plete pletenice mojoj kosi
a sjaj u očima je sjajniji od zvijezda
Istina je da vrijeme odnosi trenutke
istina je da otvorena vrata ostavljam
koracima da se jednom vrate,poslušaj
moja je duše uvala utihnula prvim kišama
a more,more miruje i čeka samnom
tvoje bijelo jedro s obzora i cvjetove novog proljeća
i tvoj topli osmjeh na pragu jeseni
Dvije rijeke potekle...
27 rujan 2010komentiraj (9) * ispiši * #