Greške u koracima izvan vremena
na rubovima oštrice realnosti
i krajnosti odcijepljenih istina
surove tihe boli u grudima
nerođenih trenutaka,mojih i tvojih
ne, nije vrijedilo umiranje
iz sata u sat, iz dana u dan
na tvojim mukama ne naučih ništa
što već nisam znala, imam svoje
tvojim davanjem ne dobih ništa
što već nisam imala, imam sebe
sada znam da miris ruža postoji
jer su žive i dirnute vjetrom
sada znam da plima i oseka caruju
ovim morem divlje sudbine
uprkos svitanjima i sutonima
uprkos našim htijenjima
što srebrni prah postadoše
nošen putevima vječnosti
gdje jedino miris zemlje navijek ostaje
i sjećanje na djetinjstvo diše
gdje kiša otapa boje duge
i zarobljeni vjetrovi urlaju munjama
daleko, sklopljenih vijeđa
tamo izvan vremena