nedjelja, 30.04.2006.
Današnja misao
Ljudi uvijek misle samo na sebe, ali ne možemo ih kriviti jer smo i sami
takvi...samo što ne želimo priznati ili toga nismo svijesni.
- 23:20 -
četvrtak, 27.04.2006.
Sigurno su vas roditelji pitali kada ste bili mali koga više
volite. I ono iz zajebancije i prepucavanja: a s kime bi rađe
živio/živjela da moraš birati. I naravno, onaj tko vas pita
je više voljen i rađe bi s njime živjeli. I mene su isto to pitali.
I par godina kasnije, vjerojatno isprovociran takvom situacijom
u nekom filmu i sam sam se isto zapitao. I odlučio: ako se tako
nešto dogodi ne želim birati između roditelja, rađe ću otići i
biti sam. Ali sve to skupa nije tako jednostavno...
Jer kada sam slučajno pomislio na tako nešto, sve je bilo
jednostavno jer sam znao da ne moram za stvarno birati
i da se to neće dogoditi. Lako je biti jak na riječima dok
ti dupe nije u gabuli! Ali sada su stvari drugačije...
Našao sam se u takvoj situaciji i malo je sve to skupa
drugačije nego onda kada je to bilo u smislu: što bi
bilo kad bi bilo?
E, pa kad bi baba imala točkove; bila bi tramvaj!
Međutim, baba nema točkove i nije jebeni tramvaj.
Pa isto tako niti moje misli više nisu onakve kakve su bile
kad je sve bilo samo zajebancija. Dogodilo se je to što je
i sad treba bit pametan, shvatit oba roditelja i održavat
nekakvu ravnotežu između njih. A to nimalo nije lako i
vrlo je naporno. Uglavnom, više nije lako
odgovoriti na pitanje tko kuda i tko s kime...?
I ono što sam puno puta znao reći: ljudi su rijetko
kada svijesni onoga što imaju i ne ponašaju se uvijek prema
tome s poštivanjem. Kada je sve po njihovom oni to cijene
i zahvalni su,no kada je nekakav problem onda drugačije
razmišljaju i ne pokazuju da to cijene. Nikad ljudi
nisu naučili cijeniti ono što imaju dok to nisu izgubili...
- 10:46 -
četvrtak, 20.04.2006.
Nova - stara ljubav...
U 6 sati prvo što moje krmeljaste oči vide je jedno
poznato lice, u zadnjih par dana neizbježno u to
vrijeme... I naravno, nije dovoljna samo pojava,
nego odmah počne dubokoumni razgovor tipa
onoga na satu filozofije...otprilike barem...
U to vrijeme je svaki razgovor dubokouman ako
se mene pita. I on ide ovako otprilike ( ako sam uspio
zapamtit u zadnja 3 dana ):
T: Filipe, jesi budan?
Ich ( u daljnjem tekstu Iš ): nisam tata.
T: Dobro. Jesi živ? ( tu se misli na to jesam li pri sebi
s obzirom na to da je noć prije zaspao čekajući me
u dnevnom boravku da se vratim izvana )
Iš: Jesam, dobro je.
T: Ideš radit danas?
Iš: Naravno.
T: Odlično. Al se ustani, idemo za 10 minuta i
neću te čekat, žuri mi se.
Tad se ustanem, doteturam do kupaone, umijem se
i operem zube i kad se vidim u ogledalo vidim lice
čovjeka koji ima školu još mjesec dana, oko 1500
stranica piga, filozofije,povijesti, biologije i hrvatskog
za naučiti, te napisati maturalnu radnju, a tek je počeo...
I onda mi sine da bi možda, ali samo možda, bilo
pametnije ostati doma i učiti...
I naravno, obznanivši to za okruglim stolom u
blagovaoni, nailazim na odobravanje staraca:
da,da,bilo bi ti pametnije da učiš...
I tako eto, danas opet ne radim, al budem sutra...
Uglavnom, naslov posta...
ne znam šta da kažem...imam curu i nadam se
da ću uspjet ostat normalan ovaj put i da će
sve bit u redu...molim Boga za to...
A baš sam naučio cijeniti i uživati u samačkom životu...
ima i to svojih prednosti.
uživajte, pozdrav svim ljudima dobre volje... 
- 07:49 -
subota, 15.04.2006.
Hvala Bogu...
Već 3 sata pospremam sobu i radim razmještaj u njoj.
Na kraju nisam napravio prevelike promjene ali barem
nema više toliko prašine i lijepše je.
Trebao bih ćešće pospemati jer nađem stvari koje
nisam ni znao da imam...npr. slike s nekog rođ.
kad sam bio mali...prvi put vidim...
Znao sam da imam dva para rukavica za bike, al
bogami za treći i četvrti par nisam imao pojma...plave,
žute,crvene i crno-plave. Ma strašno, toliko prašine,
ruke su mi suhe totalno od nje. I tak, nemam zapravo
ništa pametno za reći ovog trenutka...nemam inspiracije.
Al nadam se da vam se sviđa novi izgled bloga i
pjesma koju sam dugo tražio i konačno našao... ciao
- 16:44 -
ponedjeljak, 03.04.2006.
Dobar vikend, nema šta!
Evo me opet. Jebiga. Ovaj vikend mi je bio jako lijep, tako
lijep da imam potrebu pisati o njemu iako već dugo ne
osjećam potrebu pisati na blogu. Prvo, bio sam solo zu
hause, što se na kraju pokazalo manje važno jer me doma
skoro uopće nije ni bilo, ali opet...lijep je osjećaj, znate o
čemu se radi. Drugo, Jarun, cuga 
, društvo, smijeh, dobro
raspoloženje nakon dugog vremena...e da.
Nakon toga, neočekivan i ne unaprijed dogovoren, barem što
se mene tiče odlazak na koncert u Pauk koji me
oduševio! Jako jako jako dobro je bilo!!! 
Nakon toga dug put
doma i glad...neutaživa glad...zvjerska, al fala Bogu, poučen
iskustvom, ostavio sam si komad pizze nakon ručka i bogami
me spasio. Nedjelja je nedjelja, odmor, kava, tv i izležavanje...
A onda ponedjeljak, prvo što me dočeka je Krmetov oštri pogled
i riječi koje rijetko izlaze iz njegovih usta: jebi se p.... ti materina
neću s tobom razgovarat! Smijeh. Zato što sam ga uvalio
curama da mu traže curu u roku...hehe. Morao sam, nisam
mogao odoljeti prcnut ga...
Al nešto je brzo počeo pričat sa mnom, očito mu nije bilo
loše...hehe...baš ga i nisam zeznuo...bemti...
¨ko zna šta je bilo tamo...možda su mu i našle curu...
Moram naglasit mi se posebno svidjela Zeljka kojoj su cijelo
vrijeme suzile oči od nepostojećeg maestrala 
vrištaona!
aj ljudi bok,uživajte
- 23:34 -