t00msday

četvrtak, 06.10.2011.

Mali Ivica i kula od kartica

Bio je to Ivici 18. rođendan. Dobio je mnogo poklona, ali jedan mu je bio posebno zanimljiv. Bila je to malena kartica, sive boje, na kojoj je pisalo Diners junior.. Mali Ivica je čuo za nekakve kartice, ali do sada ih nije imao prilike vidjeti, a kamoli posjedovati. I djelovala mu je privlačno. Osjećao se važno. Međutim, s karticom je došla i odgovornost, o kojoj Ivica tada nije previše razmišljao.

"Ja sam sada odrastao čovjek" pomislio bi Ivica, kada su ga upozoravali da sa karticama treba biti oprezan. Nije ozbiljno shvaćao ni svoje roditelje, koji su govorili da mora biti pametan i odgovoran. Ali kako i bi, kad su ih oni sami koristili stalno i za sve. I tako se, mali Ivica ugledao na svoje roditelje i počeo provlačiti karticu i kad je imao i kad nije imao novca. U početku je troškove podmirivao sam, jer počeo je raditi sezonski, a uz određen limit na kartici nije mogao potrošiti puno. Međutim, polako se privikavao na život na kredit. I to ga nije smetalo. Tako žive njegovi roditelji, njihovi prijatelji, a i roditelji njegovih prijatelja. Pa zašto ne bi mogao i on.

Nakon nekoliko godina neuspješnog studiranja i vucaranja po fakultetima, Ivica je odlučio naći pravi posao. Otvorio je obrt, počeo raditi. Sa donekle uspješnim poslom, stigla je i nova kreditna sposobnost. Za njom i prva prava Diners kartica za odrasle bez limita. Ivica je bio oduševljen. Sada je mogao podići i prvi kredit. I to ga je punilo lažnim samopouzdanjem. Gledao je na kredit kao povlasticu ali i obavezu odrasle osobe. Jer, tko danas nema kredit. Samo jadnici bez kreditne sposobnosti. I tako Ivica uđe u svijet kredita, a posao u svijet nelikvidnosti..

Nakon nekog vremena prevrtanja iz šupljeg u prazno, Ivica odluči pokriti sve dugove novim zaduženjem. Uzima svoju prvu zelenu karticu, American express! Uspjeva pokriti dugove gotovinskim kreditom na Amex, i tako neko vrijeme životari pomalo vračajući te novce. Pronašao je drugi posao, sa dobrom plačom. "Krenulo mi je" pomislio je.. Unatoč tome što stara dugovanja još nije vratio, zadužio se ponovo. Bez puno razmišljanja, jer novi posao je bio dobro plačen i nema razloga za brigu. Poduplao je svoj ukupni dug, ali nije mu to bio problem, kada mu je rata bila manja od petine plače.

Ivica je upoznao surovu stvarnost.. Ostao je bez posla, u tuđem gradu, podstanar, sa ratom kredita za vratom. Nije bilo više ni roditelja blizu da uskoče, kao mnogo puta prije. Posudio je tada novce da vraća dug. Pa posudio novce da vrati novce. Pa u jednom trenutku nije mogao više ni plačati kredit ni vraćati dug ljudima koji su mu pomogli. Ostao je sam. Izgubio je sve. Vratio se roditeljima, ponizan i ponižen. Molio za pomoć. Istim onim roditeljima koji su mu i dali prvu karticu i koji su sami opterećeni kreditima.Tada je Ivica shvatio, da ako kupiš kulu od kartica, samo je pitanje dana kada će se srušiti..

Danas Ivica slavi 30. rođendan. Nije dobio mnogo poklona. Ne može počastiti prijatelje, jer nema posao, a kredite mu vraćaju roditelji. Većina prijatelja koju je častio kada je imao novaca i kartice, sada mu je okrenula leđa. Sjedi sam u svojoj sobi i čita jedino pismo koje mu je stiglo za rođendan. Od American expressa.

Piše:

"Poštovani gospodine Ivica. Zbog ne mogućnosti plačanja računa, molimo Vas da razrežete vašu karticu i tako razrezanu pošaljete na ispod naznačenu adresu."

Otvara širom oči, ustaje sa stolice i sa smješkom reže karticu. Svjestan da je dobio najljepšu čestitku za rođendan.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.