I evo nas napokon…3 mjeseca poslije velicanstvene najave za spektakularan dogadaj...koji se polovicno obistinio...tea je luzer!!!

Uglavnom...

Svi smo veoma svjesni cinjenice , tj. brzine odvijanja i razvijanja razlicitih radnji i situacija u danasnjem svijetu. I prilagodavamo se tomu koliko god mozemo. Ali kad se radi o osobama,o zivim ljudskim bicima sa svjescu,stavovima i razmisljanjima,nista ne ide glatko.
I miris zrelih godina nas svakim danom sve vise u to uvjerava...
Uistinu,sto je covjek stariji,i koliko god se trudio odrzavati nekakvu vec postojecu ravnotezu i trenutno stanje,teze se odupire porivima za promjene.


Now I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance…

I onda,uz neogranicene doze subjektivnosti,krene. I granica postane cilj.
Covjek se zanosi , ne mareci za okolinu...a tanka je linija izmedu ljubavi i mrznje.
I ta izreka garant stoji!!!
Jos ju ljepse upotpunjuje : najbolji prijatelj ti je ujedno i najgori neprijatelj...
Sve ovo ide uz cisti primjer ljudi iz nase vlastite okoline. Promijeni se svakodnevnica...i bice s njome.
I apsolutno nista vise nije isto...makar samo zbog tog jednog pisljivog i priprostog bica...
Onda sami zastanete...i sve sto vidite...tj.sve sto ste vidjeli,sto ste gledali pa cak i jedno desetljece..odjedanput nema. Nema potpune slike. Ali njen mali dio ostaje. I ostat ce. Jer jednostavno ne postoje stvari koje bi ga na bilo koji nacin ucinile ili krhkim ili blijedim.
Pa se zapitate je li ostatak slike bio onaj pravi?