Udžbenik koji nam stoji na raspolaganju jedan je od najsustavnijih koje poznajem, ali je dozlaboga dosadan. Klincima u školi možda i nije, jer se trude dobiti pristojnu ocjenu, ali objektivno gledano, u njemu nema ništa zanimljivo.



Osim jezika.



Stvar je u tome da je i sam latinski, kao jezik, vrlo sustavno organiziran. Ili su nam ga bar gramatičari tako predočili. Učenje latinskoga čovjeka navodi na uvjerenje kako je sve na ovome svijetu smisleno i uređeno, svaka stvar posložena u svoju ladicu. Kada s vremenom otkrije da nije tako, obrazac se već uhvatio pa se kaos doživljava manje traumatično.



Ovo, dakako, nijedan autor gramatike ili vježbenice ne može napisati kao pravi razlog zbog kojega se zalaže za učenje latinskoga, nego svi, kao Gortan, Gorski i Pauš, pričaju priče o korisnosti latinskoga za ovo ili za ono.



Htjela bih vam unaprijed reći što ovdje možete očekivati. Prejednostavno bi bilo reći, premda je upravo to ustvrdio jedan veliki um, da je za poznavanje nekog jezika dovoljno naučiti riječi i gramatiku, pogotovo ako se radi o živom jeziku. Pa, ipak, bez toga se dvoga ne može, pogotovo ne u latinskome. Kako ćete to svladati odnosno memorirati, vaša je stvar. Ja ću vam samo pokušati sugerirati neke od načina.



Kao drugo, s obzirom na to da sam ja gramatički fanatik i da gramatike čitam kao najnapetiji krimić, očekujte i neka pomalo neobična tumačenja. Ne vidim zašto se i gramatika ne bi mogla antropomorfizirati. Dakako, dobit ćete najprije i najprizemnije i najosnovnije podatke.



Ako netko ima još kakav prijedlog, da ga čujemo.