symphonical love, symphonical life..symphonical death.

Božić je oduvijek bio za mene nekakvo posebno razdoblje.
Iako ne mogu reći da sam baš neka vjernica, volim otići u crkvu za Badnjak. Ne baš na pravu polnoćku hehe, jer tko bi išao u ponoć po onoj hladnoći do crkve koja je pri kraju grada??
Bolje je ići na tzv. dječju polnoćku...i tako se moja frendica i ja lijepo svaki Badnjak lijepo nađemo u pola 5 i zaputimo se u crkvu...
To nam je već neka vrsta božićne tradicije.

Prije mise uvijek odem i na groblje zapaliti svome djedu svijećicu...nekako mi je to običaj i lijepo mi je to...dobro jednom kada sam išla sama na groblje,a već je bio mrak, nije bilo baš ugodno..
Još je bio i lijes u mrtvačnici koja je bila otvorena...brrrr....hehe ne znam da li je ikad netko tako brzo pretrčao groblje...

Uvijek mi se sviđa crkva u to razdoblje, sve je onako lijepo ukrašeno....
Oko oltara stoje četiri ogromna okićena drvca, a sa lijeve strane su jaslice.
I bez obzira koliko godina prošlo, uvijek je sve nekako slično.

Uvijek je tu naš velečasni...koji i nakon trideset-ak godina službe i dalje zaboravlja tekst, te dok vjernici mole ili pjevaju, on priča sa ministrantima pa se sve čuje preko mikrofona....hehe
Doduše, ove godine je posijedio a i trbušić se povećao, i njega polako godine sustižu...

Tu je uvijek naša časna, koje se sjećam još sa sata vjeronauka u osnovnoj školi. Uvijek je bila posebna. Nikada nije zadovoljna pjevanjem zbora, pa je već običaj da dok djeca pjevaju, ona ih nadglašava, te se nakraju čuje samo ona, te umjesto zbora nastane časna & co.

Uvijek je tu moj susjed, koji pobire milostinju....
Svima su nam poznati njegovi laktovi koji nas guraju u rebra i hodanje po našim nogama...

Tu je i jedna žena tzv. "Štuka"...tako smo je moja, već spomenuta frendica, i ja nazvale prije nekih 5 godina...i još uvijek je takva.
Još uvijek mrko pogledava djecu koja pričaju u crkvi i prigovara im (da..da...i mi smo bile takve...a možda smo još uvijek??), još uvijek se se pravi kao da pjeva, iako ne pjeva...

I da, još uvijek su tu one tzv. nemoćne bakice koje me doslovno izmlate na izlasku iz crkve....

Hehe, baš volim dječju polnoćku...

I za kraj, želim svima SRETAN BOŽIĆ!!!