I’m goin’ back to the start...

Naziv je članka iz dnevnih novina "24 sata". Pročitavši prvih par redaka upitao sam se što žele time poručiti? Zar je to za pohvalu? Dobro, automobil ide 320 na sat, i šta sad? Prošao je autocestu Zagreb - Slavonski Brod za 28 minuta... Halo? What is the point? Da, prošao je... Prvi put, i drugi, i treći... Ali hoće li četvrti? Zapravo nije me ni briga za njega, već za nedužnog malog čovjeka u svome Renaultu Cliu, kada se odluči na prestizanje Lade iz `89. Pogled u retrovizor- prvi,drugi- preko ramena, uvjerio se da su ostali automobili daleko, pa tako i jedna ksenonska svjetla u lijevoj traci. Ima dovoljno vremena... Ima li? Lijevi žmigavac i kreće. Od trenutka kada je pogledao preko ramena, uključio lijevi žmigavac i prestrojio se, ona ksenonska svjetla će vidjeti jako blizu i osjetiti na svojim leđima dok se okreće sa svojim Cliom po autocesti,, a dijelovi lete svuda. I njegovi, i Brabusovi i Renaultovi... Ali tad će već biti kasno. Marinko Zovko će, naravno, preživjeti i kupiti nešto jače,brže i bolje. 320km/h? Been there- done that- idemo dalje... Uredu. Čovjek ima novca i kupio je 1.2 mil. kuna vrijedan Brabus. Policiji ću platiti kaznu, i dati vozačku- kad i ako me ulove,kaže. Znamo što imaš, a sad znamo i što nemaš. A naša policija? Očekivano komentira- kad ga pronađu (teško ga je pronaći, novinari su ga odmah pronašli, uf...) uručiti će mu kaznu od 2000 kn i oduzeti vozačku na 3 mjeseca. Naravno, ako ga i ulove. Zar je ljudski život vrijedan 2000kn? U nijednome retku "24 sata" ne stoji kako je ovaj primjer loš i ne treba ga slijediti. Njima je to impresivno. Možda i je, ali ne na cesti, već na stazi. Ali glavno da tu stoji podatak koliko često on mijenja gume i kočnice. Nadalje- najbrži automobil u Hrvatskoj? Ni izbliza, a pretpostavljam da će netko to,nedajbože, željeti i dokazati...