Kiša, kiša i samo kiša. I ovdje u Švicarskoj voda ulazi u cipele pogotovo ako su šuplje. :-)
Moje izgleda jesu jer sam se vratio doma mokrih nogu :-) Vani je svakako hladno. U kombinaciji sa mokrim nogama su ispunjeni uvjeti da se čovjek razboli.
Došao doma poslije kave u Starbucksu. Ne znam zašto ali volim tu kavu tamo.
Skuplji je taj Caramel Macchiato u Starbucksu, kao i normalna kava nego negdje drugdje.
Radnike jako loše plaćaju.
Sve radi po self-service systemu, jedino oni kupe šalice.
Žličicu ako želiš, moraš extra tražiti.
Inače postoji onaj pljosnati drveni štapić za promiješati.
Toalet im nije na nivou.
Izgleda da je vrijeme da forsiram neke druge okuse i mirise kave u nekim drugim barovima.
Jako sam osjetljiv na te velike lance koji zaradjuju ogromne novce a radnike jako loše plaćaju.
Posebno kada je usluga skupa a radnici se tretiraju na najnižem nivou. Ima toga i u Švicarskoj.
Samo da napomenem, kako sam čuo, satnica tih radnika iznosi oko 20 Franaka. Za usporedbu, ja sam na radilištu (Baustelle :-) ) takvu satnicu zaradjivao neke 1995 godine.