! Ocjene su mi katastrofa bez obzira koliko učila i trudila se.

! Bus mi ode pred nosom baš onda kada to ne trebam.

! Imam veliku zakasninu u knjižnici jer sam totalno zaboravila vratit knjige.

! Činim prebanalne usluge drugima pa ja najebem.


! Crkle su mi slušalice od mp4-a. Dugo su i trajale, nadasve dugo. -.-


! Fotić je već trebao biti u mojim rukama, ali nije. Naručen je.


I baš me boli briga što netko drugi misli.
Meni su i sitnice dovoljne da mi promjene raspoloženje.
I sad su. I sad sam ljuta ko malo dijete koje nije dobilo lizalicu. I sad sam razočarana kao slikar koji slikom nije uspio izraziti što je želio.
Ali, valjda već po stoti put odlučujem da me sada ništa neće zaustaviti. Opet odlučujem da ću biti sretna bez obzira na sve. Jer ipak, dogodilo mi se puno gorih stvari, uz koje sam naučila cijeniti i život i sreću. A i kada gledam što se ljudima svakodnevno događa, ne trebam se žaliti.
A i kako je Prasica rekla- nismo stvorene da tugujemo :)

Ništa me neće zaustaviti. Ništa.

Jesen.
Hladno.
Kiša.
List.
Žuto. Crveno. Smeđe.

Zašto ova jesen nije kao druge? Zašto ova jesen nije prepuna boja i zašto pečeni kesteni ne miriše kada hodam gradom?
I zašto su na svakom drugom kutu ljubavni parovi koji tako napasno izmjenjuju nježnosti i ta sranja? I zašto se osjećam blesavo kada sama skačem po lišću dok svi ostali samo idu svojim poslom? Zašto kiša nema svoju čar i zašto me samo živcira kada pada?
Šta se to dogodilo?


*I was scared, I was scared
Tired and underprepared
But I wait for you*

Da.


Htjela bih pisati o nečemu ali ipak ne. Ne želim da te stvari netko vidi. Ne želim da se krivo shvate.
I zašto se neke stvari mjenjaju, za koje sam mislila da će uvijek ostat iste?


Baj.

Proživljavam nedjelju u nadi da će novi vikend, i novi odmor doći što prije. Umorna bez razloga[izuzmimo školu]



when you cannot colt reality

theres a greater God in me

and if something breaks you

I'll bend reality

ana ne budi sama

manja od dlana na kojem ležiš

ana nebudi sama



its hard to be alone

when youre the only one home

when the midnight lamp is burning

were the whispers from your candle



kad kažeš da ne mariš

mi ćemo mariti za tebe

kad kažeš da ne vjeruješ

mi ćemo vjerovati za tebe



and if some words cant go through

we'll open the gates of tommorow

pray and sing for you



anne our friend

anne our friend

we can make it through

make it happen to be true



ana ne budi sama

manja od dlana na kojem ležiš

jer polako nestaje tama

ana nebudi sama



Da. Ana ne budi sama. Hvala Ti, Vam. <3

*Inače, Ana je u redu. Sada. I ne, ne da joj se pisati novi post.
Ne znam zašto me taj blog u zadnje vrijeme toliko iritira, prije mi je bio doživljaj ić nešto tu napisat. haha xD
*Ana ima užasno puno za učitii sad za 5 minuta se miče s kompa i ima maraton učenja. bljakfujmarš.
*Ana je razočarana u jednu osobu. I ne može vjerovat da je ona tako hladna i odvratna osoba, a ona ju je držala za prijateljicu.
*Ana hoće nove marte. Očajno smišlja kako ih se domoći. [a iss. nemrem stalnmo jedne nosit. xD]


Ehm. Vojim vas. Čuvajte se. <3

Neke se stvari ne zaboravljaju samo tako.
Neke riječi ne nestanu samo tako.
Neki postupci uvijek ostaju u pamćenju.