Govno. / Loš dan.

Dođeš doma sva umorna i loše volje, boli te i trbuh i prehlađena si ko stoka. A usto ti je menga došla totalno prerano.
Pozdraviš sve u kući s bok, pitaš nešto, il imaš nešto za reć na što ti oni odgovaraju s nekim sranjima, što jednostavno ne možeš i ne želiš taj dan slušat. *Šta te boli kurac zaš sam došla kasnije doma, a ne odma nakon jebene škole, šta te boli kurac jel idem sutra van i kam idem i s kim idem i zašto nisam ručala. Zašto me samo ne pustiš da živim malo po svome, da vidim kak je to. Zašto za svaku sitnicu moraš prigovarat?*
Odeš za komp, jer je to jedino što sad i možeš raditi, ovako bolesna, iscrpljena i napiždena.
Pustiš si pjesmu, normalnu pjesmu. Al ne, tebi ne. Tebi ta pjesma vrati svaku lođu sitnicu, svaki osjećaj koji mrziš, sve osobe kojih nema a sada ih upravo želiš tu kraj sebe, i sve one kojih ima a ne možeš ih podnjeti.
Izžvcira te sve. Svaka riječ. Svaki krivi potez. Jebeno sve.

I šta ti na kraju ostane.
Ostane ti to da se osjećaš kao jebeno govno.
Da te bar ne boli sve, osjećaji su tu, jebiga. Al bol u svakom dijelu tijela je neš najgore.
Osjećaš se kao govno. A vjerovatno je samo loš dan.
12.09.2008. - 23:14 - Komentari { 13 }

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.