Imala je svoj savršeni ograđeni svijet. Bila je zaštićena od svega, od loših utjecaja, krivih pogleda, riječi i laži. Još kao djevojčica na probleme je naučila.
Naučila se štititi se od njih kao i dobro ih podnositi.
Bila je primorana na to, svijet joj je to nametnuo.
Nikada nije bila pravo djete. Odrasla je prerano, prerano naučila na loše strane ovog svijeta.
A čak nikada nije imala pravu podršku.
Nitko joj nije pomogao da bude sretna, da osjeti ljubav i prijateljstvo, da vidi i lijepe stvari u životu.
Neki su pokušali, ali, ona nije nikome vjerovala, nije željela pomoć, nije ju ni trebala.
Ti neki, brzo su odustali. Nije im vjerovatno ni bilo stalo.
Bila si je sama dovoljna, jedino sama sebe nije mogla prevariti, iznevjerti. Imala je povjerenja u sebe.
Neki su pokušali ući u njen ograđeni svijet. Nije znala jesu li joj ga htjeli uljepšati, ili samo uništiti, razoriti...
Nije ni željela znati, nije joj nitko trebao. Barem je to mislila.
Svoju svrhu na svijetu nije znala, bila je dobra osoba. Znala je da je dobra, u duši. Nije to imala kako pokazati jer i nije imala nekog kontakta sa stvarnim svijetom. Sve što je poznavala bilo je i tako, skoro pa nestvarno.
Jednom je netko pokušao upoznati je bolje. Shvatiti tko je ona, shvaititi njenu ljepotu. Tu ljepotu koja je odražavala i njenu unutrašnjost, njenu dušu. Da, lijepa je bila. Tajanstveno lijepa, živa lutkica.
Taj netko počeo ju je upoznavati, sve je bilo savršeno. Počela mu je i vjerovati. A onda jedan trenutak, jedan krivi pokret, kriva riječ. Laž.
Srušilo se sve. Kao kula od karata. Njen svijet od praha nestao je u vjetru. Odnesen u prošlost. Njen balončič od sapunice, njen, nekada, nedodirljivi neslomljivi balončić je nestao. Nestala je i ona, kao što je sudbina povukla njen svijet u nepovrat, putem spirale, povukao je i nju. Zauvijek.






(Ma ne radi se o meni, samo mi je došlo da napišem to i eto. Hope you like it) E i da. Imam još i plave pramenčeke. Znači ljubičasto-plavo-smeđa kosa. :)
Pozdravljam vas i pussam sve. :)

Onda kada se ne osjećaš onako kako bi trebala.
Onda kada ne znaš zašto.
Onda kada suze idu kao bez razloga.
A sigurno postoji razlog.




I kada moj svijet stoji na mjestu. A kada se zapravo sve okreće.
I kada znaš da će se okretati bez obriza na sve. S tobom, i bez tebe.
Ili za nekoga možda neće?





Glumiti da si nešto što nisi?
Ili biti baš ti?
Izvoran ti. Bez obzira na njega, nju, njih....
Glumiti da te nije strah?
Glumiti da si savršeno čvrsta. Kao santa leda..



I kada stojiš na početku.. Na dosadnom početku svega.
I baš kada kreneš nešto ti pokvari planove.. Netko to uspije.
A ti i dalje probavaš, makar ne uspjela. Ideš naprijed. I uvijek ćeš.

Želim veliku dozu seretonina. Jako veliku. Dobit ću ju.
Baš onda kada budem željela. Baš onda kada... se sve samo vrati na mjesto.






A opet je sve okej. I bit će. Ne zvala se ja Ana.
Volim vas.
CmoXovi veeeeeeeeeeeeeeeeeliki.
I budite mi dobri iiii. najbolji. :)