Within temptation.

Nije mi žao ovog promuklog grla sada, nie mi žao upaljenih vratnih mišića, nije mi žao zapetljane kose, nije mi žao neispavanosti i ogromnih podočnjaka, nije mi žao 150 kuna koje sam dala za koncert, jer koncert je bio predobar.


Dakle, Tejica i ja smo se već oko 8 sati uputile u Tvornicu. Tamo smo bili već oko pola 9. Ostavili smo stvari u garderobi i došli do onih čuvara. Ja sam , uvjerena da mogu ohmah proći jer ne izgledam kao neki ubojica, krenula ali su me zaustavili i pitali imam li što. Ja sam, naravno, odgovorila da nemam ništa osim mobitela. Al, pošto ja ne izgledam iskreno malo su me isprepipkali i ustanovili da ipak nemam ništa. Tolka gnjavaža bezveze.
Ušli smo u dvoranu, koja nije bila još puna. Neki su sjedili gore po onim stepenicama, odmarajući se uz pivce, a neki su toliko uzbuđeni već stajali u prvim redovima.
Oko 15 do 9 došla je predgrupa na stage. Predgrupa je hrvatska metalg grupa, Angels. Možda ste čuli za Laru, koja je usput, bila u užem izboru za Nightwish-evu novu pjevačicu. Žena ima iznimno dobar glas. Pola njihovih pjesama mi ne svidjelo, pola nije, otprilike.
Ne mogu reći da su oni nešto pretjerano zagrijali atmosferu jer nitko nije bio previše zainteresiran za njih, zna se koga smo čekali. =)
Oni su odsvirali nešto, i polako se oprostili sa sada već mnogobrojnom ruljom.
Oko 9 i 15 oni su otišli, a na nama je ostalo još 15 minuta čekanja.
Ne mogu opisati koliko sam ja bila uzbuđena(možda teja to može najbolje, jer je ona bila žrtva, i nju sam stiskala za ruku).
U pola 10 začulo se početak pjesme Jillian, na što je odmah počelo deranje, skakanje, vrištanje, pjevanje. Sve moguće. Bend je polako izašao, a kada se začuo i predivni glas Sharon i ona je bila na stage-u.
Nećete vjerovati, Sharon je prelijepa i sto puta ljepša uživo, i glas joj je milijun puta lijepši uživo.
Bas gitara me se, doduše, najviše dojmila. Zašto? e pa zato jer je gitarist prezgodan, i ima predobar pogled. Tako neki poseban pogled, i pogledao me dva puta, i ja vam to ne mogu opisati. To je nešto tako prelijepo.
Sharon nam se stalno zahvaljivala, i rekla je da se ovdje osjeća bolje nego doma, da joj je ovdje publika zrelija i uživljenija.
Prvo sam bila u 4 redu, na kraju u prvom. =)

Na kraju, dodirnula sam ghitaristu ruku, onak me čvrsto držao. I zahvaljujem se Klari, koja je, kada je uhvatila njegovu bocu vode, dala i meni da pijem. XD
Barbaru, miko moj maji, zvala sam ju na par pjesama, jer buba moja nije mogla ići.
I vi ostali, koji niste išli, možete popušit kitu, nek vam bude žao što niste došli, prejebeno je bilo.


Pjesme koje su izvedene(probala sam sve napisati, i prvu i zadnju znam sigurno, ostale nisu po redu)):
Jillian
The heart of everything
Mother Earth
Stand my ground
Angels(nešto najbolje je bilo kada je Sharon rekla "Gdje su moji anđeli, vi ste"(na engleskom) i počela pjevati.)
Our solemn hour
Jane Doe
Hand of sorrow
Forgiven(pola ljudi je plakalo, koliko je to dobro zvučalo)
The Truth Beneath rose
The cross(moja najljepša pjesma i najljepša izvedba večeri)
What have you done
Jane Doe
The howling
Ice queen
.... mislim da je to to

Ako ikada dođu opet u Hrvatsku ili u neku zemlju tu u blizini, ja idem. Čvrsto sam si to obećala, moram ih opet vidjet. Ovo je bilo jedno od najbolje provedenih dva i pol sata u mom životu.


Slike su mutne, ali jebiga, s moba su, a mračnooo je tam. xD
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Eto ga, to je to ljudi, nadam se da sam vam bar malo dočarala kako je bilo.
Nemam sada vremena da sve to bolje opisujem pa eto.
*ljubim*

15.01.2008. - 12:36 - Komentari { 33 }

Uzrokovano prevelikom dosadno i ne imanjem šta za radit, pišem novi post. Činjenica je da nemam više normalnih ljudi za otić na kavu (izuzev moe Aurore, koa je bubana) pa sjedim doma i buljim u monitor. Post, iako kratak, nećete vjerovati, pisan je u par dana. Jer jednostavno ne znam što da pišem, a i izgubila sam svaku želju za time.
Nova godina, a razočarana sam u neke osobe. A rekla sam da nema više razočaranja...

Image Hosted by ImageShack.us



There was a game we used to play

We would hit the town on Friday night

And stay in bed until Sunday

We used to be so free

We were living for the love we had and

Living not for reality



It was just my imagination

Just my imagination

Just my imagination...


°°°°

Gadan je osjećaj kada jedva čekaš naći se s nekim osobama s kojima si prije bio stvarno u jebenim odnosima, i onda nakon nekog vremena, nakon samo par mjeseci u novoj školi i novom društvu te osobe se promjene.
Okrenuli su se za 360 stupnjeva.
Jednostavno, nije lijep osjećaj kada se osobe na koje si navikla promjene skroz.
Hodam pokraj Njih i osjećam se kao da više ne pripadam tamo, smijem se radi reda, a shvaćam da s njima više ja ne mogu biti ja.
Ono što im je prije bilo smiješno i simpatično kod nekoga, sada samo čudno pogledaju.
I onda ja shvatim da ne volim da se ljudi mjenjanju, da ih okolina promjeni.
Mjenjaju se oni na lošije ili bolje, nije toliko bitno.
Jer sam ja već navikla na njih kao takve...i jednostavno te njihove nove fore, njihov novi stil, i njihovi "kul" ispadi ne stoje uz njih i njihov karakter. Kao da su obukli neku majicu koja im uopće ne stoji.
Zašto ljudi ne mogu imati svoje ja? Zašto?
Želim promjene na staro. Brzo.



°°°°
Nova je godina.
Osim na moje dvomjesečno privikavanje pisanja 2008 a ne više 2007 ne dira me previše što je nova godina.
Štoviše, nakon svega što se dogodilo, jedva sam čekala tu famoznu novu godinu. Valjda bi sad sve trebalo biti okej.
Dakle, odlučujem da je ovo novi početak za mene. Ostavljam iza sebe loše događaje, sve loše osobe i krećem ispočetka.
Dižem glavu i ne osvrćem se na druge, ovo će biti godina nove Hard.









Uskoro wt. Can't wait!!!!!






Image Hosted by ImageShack.us

zagrljaji, pusice. voli vas Hard.

07.01.2008. - 21:22 - Komentari { 18 }

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.