Ljudi kažu, Ano napiši novi post.
Ana kaže, jebo vas sve ne da mi seeee.
Ana odluči ipak napisati post i zapitati se o svojoj izjavi ovim Ljudima.
***
E sad.
Škola je počela odavno, dobro ovisi kako gledaš. Al dva tjedna prošlo već. I ono. Moji prvi dojmovi o školi su bili katastrofalni. Onaj ulazak u razred pun ljudi koje nikad u životu nisam vidjela. Ne bih to više ponovila.
Sada su dojmovi drukčiji, škola je oke ako se izuzme par stvari.
No, da. Možda se ipak premjestim, osoba iz te škole u koju želim me moli da dođem, osoba iz moje škole s kojom sam si sad fkt oke, moli da ostanem u ovoj.
Ja sam suzdržana, ja nemam pojma. Želim i jedno a i drugo. *confused*
***
Love is in the air. Neki znaju o čemu pričam. Neki posebno.


***
Recimo da mi je raspoloženje u posljednjih nekoliko dana *promjenjivo*
Pola sata sretna, onda neka sjebana. To normalno?
I hvata me nostalgija. Za nekim osobama, za nekim ljudima, nekim stvarima čak. NOSTALGIČNO.
Jakooo. Stvarno.


***
Fali mi osnovna, neopisivo.
Hoću tamo. Želim viđat Tejicu i Tinče svaki dan. Nemoguće je.
Tinu nisam dugo vidjela, ali TejiČ svaki put kad vidim bude ono OMG OMG. Grlimo se par minuta i onda smo happy.
Doru nisam dugo vidjela, niti se previše čujem s njom.
Ak se netko neće zajedno samnom trudit neću ni ja. Valjda nije bilo važno.
***
Sad sam se sjetila naše slike u školi.
OMG
Tina započela pa smo se pridružili Sviba, Teja, Matija i ja.
Neka abstraktna. Prelijepa je bila. I još je.
Kako smo lijepo izbjegavali trčanje na tjelesnom po onoj vrućini crtajući.
Dosadu na vjeronauku.
Ispitivanje na povijesti.
Kolko smo sati zbog te slike propustili. *proud*
Kako sad tamo lijepo stoji.
Želim opet vidjet našu sliku. Tješim se malom ikonicom nje na mobitelu.




Počela sam radit neku zidnu sliku i na zidu svoje sobe. Stoji nedovršena. Ponestalo boje.XD
Ako netko ima viška, ajde u dobrotvorne svrhe. Pošto sam ja skroz ali ono zadivljujuće skroz švorc.
Ajm filing švorc
***
Kako volim ljubičastu i zelenu boju. Postaje patetično.
***
Jako se volim smijat.
Ali ono, stvarno. S nekim osobama to mogu opušteno. Mogu se smijat totalnoj gluposti a da oni ne misle da sam čudna.
Zato želim u osnovnu. U srednjoj je drukčije. Teško se odmah opustit.
I u zadnje vrijeme mi je sve smiješno. Od onog dana, one subote.
Kad smo išle u kino pa na trg.
Odonda sam nasmješena djevojčica.
Volim svoju titulu nasmješene djevojčice.


Zašto plakat, samosažaljevat se, kad se možeš smijat?
Ne vidim smisla.
Zašto patiti za nekim/nečim kad se neće vratiti... kad je nestalo.
Dobro, još patim za Nekim(valjda znate o čemu pričam=)
Ali, život ide dalje, On se neće vratiti, ja moram nastaviti.
Jednostavno idem dalje.
Odlučila sam.


I live for you.
***
Sve vas pusam. papa



pi.es. Teja, nemoj šamarat nepoznate ljude po ulici. XD
E i da. Razgovor s vampirom je uber knjiga.
pi. pi.es. Tina očem mladi mjesec. posudiiiii
pi. pi. pi. es Jedva čekam da vas vidim.omg. volim vas







She is smiling like heaven is down on earth.#4
Osjećao se je mrtvo. Želio ju je kraj sebe. Nje nije bila. Ona je sada spavala dubokim snom dok su je lječnici pokušavali "vratiti". Ona je to osjetila. Osjetila je da ju netko smeta, da joj ne da zaspe kako želi.


-----------------------------------------------------------
Probudio se je na kauču. Sve oko njega bilo je bijelo. Trebao mu je trenutak da se sabere i shavit gdje je. Traživši barem nešto poznato u toj nepoznatoj sobi, ugledao je nju.
Njena svijetla put, sada još svijetlija od bolesti savršeno se uklapala na čistu posteljinu neke gradske bolnice. Skoro toliko, da ju uopće ne biste primjetili. Osvrnuo se još jednom po sobi. I krenuo k krevetu.
Primio ju je nježno za ruku i zaplakao.
Baš tada ušao je netko. Sav jadan i ošamućen Joe je pokušavao razabrati je li to netko poznat.
Opet netko u bijelom. Sve je prepuno bijele boje.
Bio je to, naravno, doktor. Dotaknuo je Joe po ramenu i čvrsto ga stisnuo.
"Mladiću zamolio bih te da izađeš van. Dopustili smo ti da budeš tu preko noći jer si nas preklinjao ali sada ćeš morati izaće jer se Dee mora odmoriti. Potreban joj je odmor" ozbiljnog lica govorio je liječnik.
"Dobro, sve ću učiniti da njoj bude bolje" rekao je Joe bez da je mislio o tome, samo mu je izletilo iz usta, automatski.
Gledao ju je još nekoliko dugih trenutaka, poljubio ju jednom i izašao van.
Sjeo je u čekaonici i ugledao Bena.
"Ej stari, jesi dobro?" povikao je još na nekoliko metara udaljenosti.
"Sve oke, nemoj se brinut Ben".. lagao je.
"Nego, otkud ti tu?" upitao je joe.
"Došao sam, čuo sam što se dogodilo, pa sam htio vidjet jer možda trebaš nešto." iskreno je rekao Ben "Ako želiš pričati, ili možda trebaš nešto ovako, samo reci."
Želivši riješiti se ikoga tko želi pričati s njime, pa čak i svog najboljeg prijatelja rekao je "Pa.. ako ti ne bi bio problem, odi javiti mojima gdje sam, znaš glupo mi je to preko mobitela."
"Ma nema problema stari, uvijek sam tu za tebe, ajde idem ja onda njima javiti, ako trebaš nešto nazovi, a i znaš di me možeš naći"
"Hvala Ben" bezvoljno je odgovorio Joe.
------------------------------------------------------------
Počeo je drijemati u neudobnoj bolničkoj stolici u čekaonici, kada je začuo glas. Netko ga je zvao.
Bili su to njezini roditelji.
Digao se sa stolca, i pogledao ih.." Izgledaju normalno... više ne piju izgleda. Nije mi to rekla Dee".. pomislio je u sebi.
"Joe, drago nam je da te vidimo ovdje, cijenimo to što si tu zbog Dee" rekao je njezin otac dok joj je majka plakala, "Gdje je ona, kako je?"
"Mislim da je u komi, imala je sreće što je preživjela"... odgovorio je
Njezini roditelji potrčali su prema doktoru, pričali su s njime nekoliko minuta pa krenuli svi zajedno u sobu u kojoj se Dee nalazila.


Izašli su brzo, brzim korakom, usput na brzinu pozdravili Joea i otišli.
Joe-u nije bilo previše jasno ali se nije sada želio zamarati s time.


Nastavit će se.

EDIT:
18.9
Danas bi ti bio rođendan.
=(
Volim te.