...my heart isn't a playground...

09.11.2005., srijeda

...Jednom ću shvatit šta sam izgubila..Tj.već sam shvatila...=(

Nisam vam se dugo javljala pa brijem da je vrijeme...Ovu subotu je naša mala LOVERICA (Maja) slavila svoj 16 rođendan i ak imate vremena skoknite na taj blog (loverica.blog.hr) jer imate pun kufer slika..Ima i meneeeeeee...Da,pomirila sam se s njima na tulumu kod Šende i Melite u nedjelju (noć na Noć vještica)..Nismo puno niti raspravljale zakaj se nismo razgovarale..Jednostavno smo skužile da zbog nekih ljudi nije nužno kvarit odnose..Anja i ja smo se ubile (malo jačeee) i plesale po tribini,s mikrofonom (molim lijepo...=) i na kraju su nas optužili da smo ga skršile šta je dost moguće jer nismo znale za sebe...Za Noć vještica je bilo ouki-douki...Pretežito smo bili u Totu i mene je Koletić naličio po faci al fakat strašno i jedva smo Silov i ja to skinuli s mene al niiiijeeeeee bed...Al Chubina,Miggijeva i Kukijeva faca mi je bila najžešča...Nisam se ubila..Zapravo nitko od nas...Črba mi je bio strašan..Ak ste ga vidli znate u kojem smislu mislim...Cheyn se je hvala Bogu ubioooooooo...Al onak...Kasnije smo Ema & ja bile s Silovom,Čičkom,Cheynom i Mengom u parku i nasmijale smo se ko neke glupače..Cheyn je imo svoj show....
Kaj se tiče mene osobno i mojih filinga....???......A kaj da vam pričam..Moje cure znaju kak mi je i kak se osjećam,ostali samo nagađaju i šire dalje,a neke baš boli briga (i to mi je čist OK)...
Fale mi neke osobe koje su činile jedan određeni period mog života al kaj sad...Moram dalje..I dobro mi ide...Jer,još si niti jednom nisam dozvolila da sam u bedu i da to drugi vide..Pravim se da me ništa ne boli i da sam sretna i da uživam u svom životu...I dobro mi to pravljenje ide tih 6-7h u školi..Pred svojim curama (u međuvremenu) i doma mogu razmišljat,borit se i kvačit sama sa sobom i s tim kolko sam bila glupa u nekim određenim situacijama i kolko sam ljudi zbog toga izgubila...Zbog nekih mi je,naravno,žao a zbog nekih i nije...Sve to čini zagonetni,smješni i naprosto težak period naših godina...Nikad nisam vjerovala kolko se toga može shvatiti u samo mjesec dana..Fakat puno toga...Možda čak i previše..Ne znam..Imam totalnu pomutnju osjećaja u zadnje vrijeme iako jedan osjećaj živi i dalje i ne mogu ga nikak istjerat iz sebe....Lijepo se je sjećat nekakvih takvih trenutaka tijekom kojih sam se smijala,uživala i mislila da će bit vječni...Ali ništa nije vječno...I bolje za mene da IH vidim,nego da bježim i gledam sa strahom di ću ih vidjet...Bolje za mene da ih vidim...A znam da će mi oni to s guštom omogućit...I znam da će boljet neko vrijeme al znam sebe i to je jedini način da me prestane kopat ono kaj sam ja zajebala...Eto,tak se trenutno osjećam...Al inače mi je dobro,jako dobro...Smijem se,zabavljam se i svakim danom mi je sve bolje i bolje jer imam određene ljude koji mi svaki dan nekom sitnicom uljepšaju moje gledanje na cijeli moj život..I sretna sam...Da,sretna sam...Jel jesam??? Da,sretna sam...Neki mi više fale,neki manje al sam sretna...Uvijek sam i bila..Kolko god je nešt boljelo ja sam bila sretna i ne kužim to al ok...Ne kužim sama sebe...Nije bed...Odem učit hrvatski jer sutra pišemo a ja (blago rečeno) NEMAM DUME....Ajd pozdrav SVIMA......=)...=(...=)...=(
- 11:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>