samo kap rose u zraku
10.03.2005., četvrtak
*knjiga*POD SUNCEM TOSKANE / Frances Mayes
 Samo vozi, molim te. I to daleko i brzo. U pozadini takvih putovanja je snažan poriv u stilu "samo da se maknem", čak i kad je zamaskiran kao "tek toliko da steknem sliku pa da vidim kamo ću se poželjeti vratiti". Nisu važna odredišta, nego mogućnost da se bude na putu, veselo kroči novim stazama, tamo gdje nitko ne zna, ne shvaća ili ne mari za probleme koji vas u posljednje vrijeme tište pa se batrgate poput guštera kojemu je netko kamenom prignječio put. A kad negdje stignemo, putovanje u srce tame na dnu naše duše započne ili ne započne. Nešto ga mora učiniti posebnim, imati to neobjašnjivo nešto što nijedna knjiga ne može opisati. To može biti nešto jako jednostavno, poput svjetlosti koju sam vidjela na licima triju žena koje su hodale držeći se ispod ruke dok se kasno popodnevno sunce kosilo na Rugapiani, svjetlost koja kao da je polijegala poput blagoslova ne sve ispod sebe. I ja poželjeh kožom upiti takvo sunce. |
- 19:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ono nešto malo što me impresionira. Svaki dan. :-))
a ko sam ja
tu sam : 28 godine. i to u : Dalmaciji. opsesije: internet, filmovi, knjige, putovanja, fotografiranje. ovisna o: čokoladi, kakau (u velikoj čikari), cappucinu. I čokoladi opet. ja sam: žensko. najdraži zvuk: smijeh bebe. najgori osjećaj: strah. zaljubljena: neee. sretno. sebično. što je ispod kreveta: čudovište. najviše na svitu mi fali...moja beba.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||