Prosetaj se samnom...
Ne znam gdje da pocnem
nesto ne ide kako treba...
to osjecam duboko u dusi.
Pokusavam sebi zadovoljiti
Pronalazim malo srece u malenim stvarima
ali nekad to samo otezava stvar
i pridaje mi preveliku bol ....
Prosetaj se samnom po oblacima,
otvori oci i pogledaj gdje smo na ovom svijetu.
Ljudi kazu da ce sve biti kako treba,
ali nemogu pobjeci od osjecaja da nista nije kako treba.
Zivimo u svijetu u kojem ljudi umiru a nisu krivi ni zasto,
gubimo okolinu,
gubimo ljude koje volimo,
gubimo sebe......
.
Ziviomo u svijetu koji nas razdvaja,
mjenja nas da postanemo sebicni i ogorceni na sve.
Pokazuje nam okrutne stvarnosti koji nitko nemoze objasniti.
Koliko papira imamo kojeg zovemo pare nam odreuduje zivot.
Odvojilo me od mjesta gdje sam se rodila,
od ljudi koji su me volili,
od jedne osobe koju volim uz koju sam se osjecala sigurno i sretno,
od moje jedine osobe kojoj sam mogla pobjeci kad me nitko nije razumio da me razumije.....
Jeli jos uvijek setas samnom po oblacima ili si se izgubio u magli?
Jesi propo kroz supljinu da nebi vidio ovo vise???
Jeli istina tako ocita da je izbjegavamo???
KAd i kako promjenit i popraviti svijet u kojem zivimo???
Jesam li sama s otvorenim ocima???
Zar su svi izgubljeni u magli ili propali kroz rupe da ne vide kako ljudi i mjesta oko njih mjenjaju i propadaju?
Zar su svi odlucili ne suociti se s okrutnim istinama ovog svijeta?
Pomozite mi izgubit se u magli tamo gdje sam i ja sljepa na to kako je sve posli naopako......
21.11.2007. u 02:19 | 6 Komentara | Print | # | ^
Korišteno za dizajn
Ubaci ove poveznice negdje na svoj blog.