Vidite....
Nemogu nikako da napisem neku pjesmu. Prvi put u zivotu se osjecam kao da mi nista ne fali.
Dolsa sam k domu svom i makar isla uskoro nazad za NY osjecam srecu sto sam u ovom trenutku tu.
Svi su zdravi, sve ide u najboljem redu, prijatelljice su mi tu uz mene uz svaki minut mi pomazu a i ja mogu da budem tu za njih...i na kraju ono sto mi je od svega falilo je bila ljubav...ne od obitelji te ima hvala bogu vazda, ne od frendica jer njih volim a i mislim da me one vole, ali vec od nekog momka...
Vidite mozda to nije sad bas ljubav, ali je tu netko kome je stalo do mene. Netko oko koga se nisam morala truditi nego sam jednostavno bila JA...i sam je priso...ali ne da se ja sad pravim nesto pred nekim momcima nego ono nisam se morala vise smjeskati ili pogledivati ili saliti...nego sam bila moja normala. Sada je tu netko kome se mogu radovati da ga vidim i tko se raduje da vidi mene...i to me ispunilo nekako. Bilo je tu neke praznine i on je jednostavno doso i bio zadnji dio puzzla.
Jednostavno se nadam da me nece razocarati jer volila bi iskoristiti ovo ljeto i ne da mi se sada pored kraja razocarati se .... i to mi je jedini problem sada moja sumnja u njega ...dosadna je vise!!! koliko god htjela mu vjerovati - musko je (nista osobno) ali znate na sto mislim...i makar on bio full dobar jedino me toga strah i to mi je jedini problem koji me sputava u potpunom zadovoljstvu....Nista mi ne fali, samo imam viska sumnje...tako da ako itko zna kako se slucajno mogu rijesiti tog viska da mi pomogne jer zivot bi bio tako divan!!!
Hihi....kako mi je slatko...pusaaaaaaa odo sada ponovno u setnju nadam se da cujem sto od vas soon!!!!
27.07.2007. u 09:22 | 9 Komentara | Print | # | ^
Korišteno za dizajn
Ubaci ove poveznice negdje na svoj blog.