Volim shto me pozna. Ponekad bolje nego ja samu sebe. Nevjerojatno mi je da ga znam, oh znam ga od osnovne josh, a tek sam ga nakon 5 g poznavanja zapravo upoznala. I svakim danom me sve vishe iznenaduje. Volim uspomene koje smo stvorili, one koje stvaramo i one koje cemo stvoriti. Volim kako zna kad neshto nije u redu samnom i kako to odmah krene ispraviti. Volim kako se brinuo za mene kad smo jednom zapeli u vlakicu dok je oko nas divljala ljetna oluja. Volim kako me tada smjestio u prednji dio lokomotive, a sebe izlozhio hladnim udarcima kishe i kako me onda kada sam se trznula na zvuk grmljavine stisnuo uz sebe, njezhno me ljubio i shaputao kako ce sve to brzo proci. Volim shto me ne zheli pustiti samu doma i onda nade banalne razloge tipa da mi rasvjeta tam ne radi dobro pa je premrachno da ja sama onuda prolazim. Volim kad lezhim pored njega staviti glavu na njegove grudi i oslushkivati kako mu srce zvuchi. Ponekad se malchice uspravim i dopustim mu da polozhi glavu na moje grudi i onda ga malo promatram, mrseci mu kosu i milujuci ga poljupcima. Promatram njegove ochi, posebne su... jedinstvena boja, ili kombinacija boja bi mozhda bio prikladniji izraz. Smeda boja koja okruzhuje zjenicu prema krajevima sharenice lagano se prelijeva u zelenkastu. Otkad znam za sebe nikad josh nisam vidjela takve ochi. Predivne su. Volim njegov nepogreshiv instinkt, iako bih ponekad voljela da je manje tochan, i to shto se uvijek brine da me netko ne povrijedi. Volim shto zna rutu kojom prolazim kad se nalazimo i kad mi se neprimjetno prishulja iza leda i zagrli me. To jako volim. :) Volim kad me poljubi onako, skoro pa sa strane, kada tezhishte svojih usnica prebaci na jednu stranu. To radi chesto dok pricha o nechem, nesh tipa usputni poljubac bi se to moglo nazvati. U svakom sluchaju i to jako volim. Volim shto me chesto ogrne svojim kozhnjakom kad mi je hladno. I volim njegov kozhnjak. Ne volim inache bash broj 13, ali volim 13.2.2010. isto kao shto volim i 14.2.2010. Volim shto se pobrine uvijek da mi nishta ne nedostaje. Volim shto zna moj najdrazhi cvijet. Volim shto mu mogu sve reci i shto to isto mozhe i on meni. Volim shto me kad se prepiremo nikad ne pusti da odem doma jer bih uistinu pozhalila da izgubim uzalud dragocjeno vrijeme koje bih mogla provesti s njim. Volim shto zna shto treba uchiniti da se osjecam bolje, bilo da je samo razgovor u pitanju ili reakcija ako mi pozli u zagushljivom klubu. Volim shto sam napokon nashla nekog tko ce me drzhati za ruku kad shecemo gradom i njezhno me ljubiti dok bijele snjezhne pahulje padaju i tope se na nashim toplim obrazima. Volim shto je moja mala sheprtlja i shto je presladak kad mu ispadaju stvari iz ruku ili kad skoro zavrshi ljubeci pod umjesto mene xD Volim shto je, kad sam zabrinuto trazhila pjesmicu koja mi se veoma svidjela u kinu i nikako ju nisam uspijevala nac, nashao istu u manje od min i poslao mi link. Volim ici jest s njime. Hrana je uvijek finija onda. Volim se buditi kraj njega i promatrati ga dok slatko spava i smishljati kako da se pomaknem i poljubim ga, a da ga ne probudim. Volim shto uvijek hoda sporije do semafora osiguravajuci da se pjeshacima upali crveno kako bi mogli biti malo duzhe zajedno. Volim shto mi svaki dan pokazuje koliko sam mu vazhna i koliko me voli. U svakom sluchaju ga volim. <3
|
