Naučite nešto o svjetionicima

Što je svjetlosni sjaj?

Hajdemo sada nešto reći o svjetlu koje dolazi od izvora, i kojeg mi, kao promatrači možemo vidjeti. Svjetlosni izvor proizvodi određenu količinu energije svakoga trenutka. Mi vidimo svijetlo, kada ono dođe do naših očiju i dodirne posebno osjetljive nervne ćelije u pozadini oka. Što je svjetlo snažnije, to više energije ulazi u naše oči. Svjetlosni izvor upućuje energiju u svim smjerovima, a kako se ona odmiče od njenog izvora, tako se i raspršuje i postaje sve slabija. Da bi se svjetlo moglo vidjeti i iz velike udaljenosti, mora biti dovoljno sjajno, tako kada se rasprši uokolo na široko područje, da i dalje bude dovoljno sjajno, kako bi se pravovremeno uočilo.

Jedan od načina da se kontrolira svjetlosni sjaj jest upotreba sredstava i uređaja za njegovo povećavanje. Kada bi mogli sakupiti svu svjetlost, koja se uzalud raspršuje uokolo u svim smjerovima i ne dolazi do naših očiju, u jednu svjetlosnu zraku, tada bi je mogli učiniti mnogo svjetlijom. Na takvom principu (povećala) rade svi kristalni uređaji u kulama svjetionika. No, zasada nećemo raspravljati o tehnikama, koje su u upotrebi, a dovode do dobre iskorištenosti svjetlosnog sjaja (što je ustvari osnova rada pomorskih svjetala posljednjih stotinjak godina), već ćemo se na tu temu vratiti nešto kasnije.

Autor fotografije: Andrej Crcek

Odakle dolazi svjetlo?

Svjetlo je, dakle prirodni posrednik, koji potiče organe vida na njihovo prirodno djelovanje i objekte čini vidljivima, a nusprodukt je fizikalnih svojstava u prirodi koji to omogućuju. Ovdje ćemo razmatrati IZVORE SVJETLOSTI. Naš najvažniji svjetlosni izvor jest Sunce, no iako postoji čitav niz drugih prirodnih i umjetnih izvora svjetlosti, o njima ćemo više raspravljati nešto kasnije.

Emitiranje svjetla od strane svjetlosnog izvora je obično povezano s vrućim plinovima. Sunce je, naravno, ekstremno užaren objekt (postoji nekoliko "hladnih" izvora svjetlosti, no oni nisu toliko bitni za temu o kojoj raspravljamo). Sunce je golemi nuklearni reaktor, koji pretvara vodik (na Suncu nije plin već kruta masa, zbog ogromnog tlaka, koji je prisutan) u helij. Ovi procesi emitiraju enormne količine vrućine i svjetlosti. No, Sunce se ni u čemu ne može mjeriti s uvjetima na Zemlji; gdje kada gorivo izgara, srećom, automatski ne nastaju i nuklearne reakcije. No umjesto nuklearne, na Zemlji se kao nusprodukt javljaju kemijske reakcije, gdje sveprisutni kisik u kombinaciji s gorivom za izgaranje, obično stvaraju druge plinove ili materije. Navedeni procesi gotovo uvijek stvaraju toplinu, koja se pretvara u vruće plinove, koji nam u konačnici daju svjetlo.
U specifičnim uvjetima, možemo reći da je kod niže temperature svjetlo crvene boje, duže valne duljine, na kraju spektra, a kad temperatura počinje rasti, valna duljina se skraćuje, tako da kod najvećih temperatura emitira se svjetlost svih valnih duljina, tako da naposljetku vidimo bijelo svjetlo.

Što je to svjetlo?

Svjetlo nije ništa drugo doli čista energija. Ono putuje fantastičnom brzinom od blizu 300,000,000 metara u sekundi. Po današnjim ljudskim saznanjima, ništa ne može putovati brže; i najbrži svemirski brodovi danas ne ostvaruju veću brzinu od 30 km u sekundi. Za svakodnevnu upotrebu ovog termina na Zemlji, dovoljno je reći da svjetlost gotovo trenutno putuje s jednog mjesta na drugo.

Jedno drugo svojstvo svjetlosti je da putuje od jedne točke do druge u ravnoj liniji. Ovo je vrlo bitno za tematiku, o kojoj će naknadno ovdje biti riječi.

Naravno, svima je poznato da svjetlost ima svoje boje. Zapravo, bijelo svijetlo je građeno od širokog spektra boja, određenih frekvencija i valnih duljina svjetlosti. Pojednostavljeno, dalo bi se reći da je bijela svjetlost izgrađena od svih duginih boja. Preciznije, matematički možemo povezati frekvenciju svjetla, valne duljine i brzinu svjetlosti na slijedeći način:

Svjetlosna frekvencija x valna duljina svjetlosti = brzina svjetlosti

Zbog toga što je brzina svjetlosti uvijek konstantna, kako valna duljina postaje veća, svjetlosna frekvencija se proporcionalno smanjuje i obratno. Na jednom kraju svjetlosnog spektra, crveno svjetlo ima dužu valnu duljinu, dok na drugom kraju ljubičasto svjetlo ima kraću valnu duljinu.

U slijedećim poglavljima biti će rasprave i o važnosti različitih boja svjetla, koji se koriste u osvjetljenjima svjetionika, ali zasad ćemo se orijentirati samo na bijelo svjetlo.