Kad sam smišljao naslov, zapravo mi ništa pametnije nije palo na pamet od toga da je danas prošlo točno godinu dana otkad sam otvorio ovaj blog. Eh da… velikih godinu, jer su se i neke stvari u mom životu iz korijena promijenile. Najprije, nešto, što je počelo biti hobijem, postala je prava opsesija, istraživanje, koje još uvijek, ali svakim danom sve više, vodi ka konačnom cilju – objelodanjivanju priča o svjetionicima, svjetioničarima, njihovim životima, prošlosti, sadašnjosti, dužnostima i zbivanjima – ukratko, svemu onome što se događa ili se nekad događalo na nekom od 50-ak hrvatskih svjetionika…
Kako je sve počelo?
Nakon djetinjstva provedenog na svjetioniku, nametnula mi se ideja, da svoj studij povijesti i geografije završim diplomskim radom na temu povijesti naših lanterni. Prije nekih 3 godine, došao sam na ideju da ih počnem istraživati. Iznenadio sam se! Neugodno! Više puta! Podataka gotovo nigdje, nitko o tome dosad na jednom mjestu nije pisao, svaka firma koja je bila u prošlih 100-tinjak godina bila zadužena za svjetionike, pa i ova danas, nažalost - nisu imale sluha da arhivsku građu stave na jedno mjesto, istraže njihovu prošlost i ostave u naslijeđe lijepe i ružne, ali ipak PRIČE ljudi, koji su tamo živjeli, daleko od sigurnosti primorskih gradova, luka, ma kopna uopće…
Diplomirao sam u listopadu 2004. i od tada čvrsto odlučio da ću svoje istraživanje kroz slijedećih godinu-dvije privesti kraju i staviti, naposljetku, sve što u hrvatskim arhivima i knjižnicama pronađem, na jedno mjesto, u uvezanu zbirku prošlosti i sadašnjosti hrvatskih svjetionika…
Blog i njegova prošlost
Netko mi je jednom rekao da je blog dobar način promocije svoje ideje i pronalaska ljudi, koji bi mi mogli u tome pomoći. Uostalom, da i sam vidim kako dišu ljudi, da li vole čitati o našim svjetionicima. Moram priznati, ugodno sam se iznenadio. Ljudi su počeli komentirati, zanimati se, pisati mi na e_mail, pa čak i hvaliti ideju. Stoga, iz poštovanja prema ljudima, koji to čitaju, odlučio sam se uozbiljiti, pa i poslušati neke savjete tih istih ljudi.
Osnovni blog sam ostavio kao vodič kroz ostale, linkom povezane stranice, koje su svaki tema za sebe.
Tragom događaja u mom životu i na poticaj jedne osobe, počeo sam pisati i o svom životu na svjetioniku, onim slijedom, koji mi je u mislima dolazi, na linku "Moj život na lanterni", a o tome kako rade svjetionici, dakle, ovom manje romantičnom, a više tehničkom svijetu svjetionika, počeo sam na linku "Sve o svjetionicima".
Ljetos sam počeo i osobno obilaziti svjetionike srednjeg i južnog Jadrana, tako da su se materijali samo množili, a sada bh trebao i uposliti nekog da mi sve to piše, kako bih mogao pratiti sve o čemu sam započeo… No netko je jednom rekao: "Polako, ali sigurno", i tako će i biti.
Nakon turneje po jadranskim svjetionicima (koja nipošto nije završena, nastavlja se u proljetnim i ljetnim mjesecima), prvo sam promijenio dizajn stranice, da djeluje više "morski" i bude bliži temi. Nakon toga nisam mogao odolit, a ne pisati o "Avanturi sa svjetionicima", te tu uvrstiti najveći dio meni najdražih fotografija, koje sam uspio fotografirati na mjestu događaja... O ovome sam odnedavno otvorio link "Moja galerija fotografija", u slide show-u, pa sad mislim da sam blizu onog da kažem: "Tko voli, nek' izvoli" ;)
REZULTATI
Naravno, nisam se ni nadao da će blog i moje istraživanje pobuditi toliko zanimanje javnosti. Počeli su se javljati ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali i vrlo daleko od nje, čak i preko bare. Imponiralo mi je, no i obavezivalo je, isto tako.
Blog je zaslužan za slijedeće stvari:
- Nakon što sam ga počeo pisati, tražio sam izdavača. Renomirani časopis "Drvo znanja", i njihov izdavač, s kojima sam bio u kontaktu, odglumili su nezainteresiranost za moj projekt, a pazite ovo - slijedeća tema broja bili su svjetionici, a dio teksta je prepisan i s ovoga bloga, gdje autor, (tzv. dr. znanosti), nigdje nije naveo izvor (čak su nekim drugima bez pitanja upotrijebili fotografije, ali taj časopis je odobrilo ministarstvo znanosti, prosvjete i sporta, pa zašto se sporiti) ;)))
- Bilo je još smiješnih situacija, tako i s jednim, "renomiranim" slovenskim fotografom A.Crčekom. Eto, čovjek je uspio fotografirati nekoliko zaista dojmljivih fotografija svjetionika, koje danas kruže Europom na izložbi fotografija, više ili manje kvalitetnih fotografa. Kad još nisam imao (danas već popriličnu zbirku) svojih fotografija, posegnuo sam netom da ih posudim uz navođenje fotografa i teme, koju je fotografirao. Čovjek me iznapadao, da će tužiti, da znam li ja čije je to. Kad sam mu objasnio što znači pojam "blog" ili "nekomercijalna" web-stranica, koja usput reklamira njegovu, onda je spustio nos i više se nismo čuli. Joooj, na kakve ljude sam sve nailazio, ali osim ovog smiješnog slučaja, ostale neću imenovati...
- Čuvši za teme svjetionika, časopis "Morsko prase" se zainteresirao da počnem pisati o tome i tamo. Pišem još i danas, svaki broj u tiskovnom izdanju, a ponekad se nešto objavi i na elektronskoj verziji tog čitanog časopisa o moru. Tu se u svakom broju spomene jedan ili dva svjetionika, o kojima nastojim što iscrpnije objasniti sve o tome što taj svjetionik predstavlja, od njegovog nastanka.
- Nekakva nakladnička kuća "Logo", kojoj je za "ideju" (koju su opet skupili s ovog bloga; ali baš me briga), "Stare lanterne - priča o hrvatskim svjetionicima" kontaktira me da zajedno s njima radim na projektu, kojeg su (gle slučajnosti), smislili 3 mjeseca od postojanja bloga. Objašnjavam im da želim raditi samo ozbiljan projekt, koji će uključivati dovršetak istraživanja, te na jednom mjestu napraviti koliko-toliko vrijednu bibliografsku jedinicu. Očito to nisu shvatili, pa su objavili natječaj za "naj-fotografije" svjetionika, gdje je 90% lučkih i pomorskih svjetala (čitaj: željeznih stupova) u zalasku sunca, a tek nekoliko pravih svjetionika. Ministarstvo im odobrava 10 000 kn za "projekt", kojem nikad nisam saznao smisao. Nikad nisu ozbiljnije odgovorili, danas se pitaju "tko sam i kako znam za NJIHOV projekt"… No, po važećim zakonima, ideje nisu podložne krađi, pa, ljudi samo naprijed! ;)))
- Obilazeći ovo ljeto jadranske svjetionike, prilog "More", u Slobodnoj Dalmaciji pokazalo je zanimanje za priče današnjih svjetioničara s tih svjetionika. Periodično i danas objavljujem tamo tekstove…
- Još dvije velike stvari radim i namjeravam dovršiti, vezano za svjetionike i njihovo približavanje široj publici. O njima sad ne bih, zbog loših iskustava iz prošlosti, stoga budite strpljivi, saznat ćete vrlo skoro, bez brige! A Vi možete nešto i natuknuti, ako želite ;))))
Blog u medijima
- "Hrvatski svjetionici", nakon njega i vezan link "Moj život na lanterni", našli su se na listi "Almost cool blogova". Jednom su i fotografije svjetionika Blitvenice našle svoje mjesto na temi "fotoreportaže". Nakon toga, na temu blogova pišu u PC-chipu, gdje ga spominju s kratkim komentarom. Puno prije mog pisanja u "Slobodnoj", tema u toj novini, bili su dalmatinski blogovi, gdje su svjetionici dobili svoje mjesto. Tragom ovoga bloga, tražili su riječ-dvije i neki tiskovni mediji van Hrvatske, a kod nas se mjesta našlo tek još na Radio Kornatima, no i ovo je sve previše s obzirom na to da ništa nisam očekivao, prilikom otvaranja istog, prije točno godinu dana.
- Današnji rezultat je 20-ak tisuća otvaranja glavne i sporednih stranica "Hrvatskih svjetionikia", što nije puno u svjetskim razmjerima, ali za temu, koja je isključiva i tematski vezana samo za jednu stvar, je, vjerujem, dosta dobar rezultat!
Zahvala
- Šećer na kraju dolazi mi od ljudi, koji su ovaj blog čitali i stavljali ga među svoje omiljene, naročito virtualni oscar, za kojeg sam saznao nedavno, a koji su mi dodijelili za, kako oni to kažu, "kategoriju najzanimljivijeg bloga".
- Eto malo poduže retrospektive i smiješnih, dobrih i loših situacija, koje su se događale proteklih godinu dana. Rezultat svega je nastavak priče o hrvatskim svjetionicima, kojoj se nikako ne nazire kraj, nego ide upravo svojom zacrtanom rutom, koju će isti svjetionici osvjetljavati!
- Hvala ljudima koji ovo čitaju, hvala medijima koji su me podržavali, te svima koji su mi pomogli u istraživanju i napredovanju, zahvaljujem obitelji, zbog koje ovo i pišem, te okolnostima i osobama, zbog kojih sam otkrio da to vrijedi podijeliti s drugim ljudima!
- Čitamo se i dalje, i nadam se da ću, uz Vašu pomoć izdržati još koju godinu!
Hvala još jednom svima na podršci!
Jure
|
