Svjesna...

petak, 29.05.2009.

Izgubljeni

Predugo smo čekali bolje sutra
prijatelju,
trnovitim putem išli do snova
stigli do svjetla jurećeg vlaka života
koji čak i nije naš
sad smo izgubljeni u prijevodu
redatelja koji ne mari za nas
šaljemo poruke
nitko ih ne prima...
Prijatelju
kako ćemo dalje
kad ništa sigurno nije?
Hoćemo li ispuniti snove
sanjane u nekom drugom svijetu
viđene očima naših roditelja?
I dok plivamo na površinu varljive vode
teško sidro vuče nas na dno,
bačeno je rukom istog čovjeka
što nas je lažima uveo u ovaj film...
Trudimo se i dalje, prijatelju
negdje mora postojati bolje
mladi smo kažu, ima vremena
vrijeme leti, odgovaram...
Ne znam, prijatelju
kako i gdje,
kad oko nas životi gase se lako
često sjetim se one
u prah ćeš se pretvoriti
dok kroz scenarij hodamo polako
i tješimo starce, nama bit će bolje
sa svojim strahom budimo u tišini
jer oni ne moraju znati kako je
odrastati u svome, a biti u tuđini...