|
„važno je biti svoj“
kaže baka u kariranoj kuhinji na gramofonu pucketa ploča i kamin i jesen i crne kesteni „a što ako nisam?“ šuškam u uglu (ja sam list pod tronošcem) „iz njih da sastavim sebe?“ a što, ako? što, ako? što? ako? jednom je oko ramena ostala ruka na onom drugom, objesila sam oči treći je pjevao i izvukao uši neki su išli na želudac, neki na jetru, jedan je dobio bubreg, preko nekih sam prelijepila jezik, onom tamo, podmetnula sam leđa, najjači su nastanili maternicu, najhrabriji srce, a u neke se zarilo zube (za te više ne znam gdje su). nestale mi i gaće na štapu. „i što bi sad? čarobni štapić?“ baka zagrohota nad štednjakom, suton je i svijet se okreće upornošću pravednika. |