M. Š., krovopokrivač, na današnji je dan pred 42 godine i nešto mjeseci ugledao svjetlo dana. Učinilo mu se blago ružičasto, pa je napuštajući in uterus način života glasno zaplakao, već tada u nesrazmjeru s poretkom stvari (htijući da je plavo), ujedno odajući prijezir prema prema njemu galopirajućim mediokritetima, dok mu je obraze tog ranog dana s prvim udahom zarumenjela lagana anarhoidnost.
Umjesto da shvate njegov prvi bljesak genijalnosti, oprali ga pod pipom i umotali u ručnik koji već, eto, više od četiri desetljeća čuva u ormaru. I dan danas se tog dana sjeća sa sjetom. Kaže, u međuvremenu mu neki tamo otkinuli ljudsku komponentu, spakirali u kartonsku kutiju i poslali ženi poštom. A da se rodio samo malo ranije, mogao je postat Džingis Kan. |