|
Gledala mu je u bradu dok je pričao.
Ne u oči, u bradu. Neutralna zona za izbjegavanje pogleda.
Obrijao se jučer ujutro, mora da je kasnio na posao jutros. Pogledala mu je i košulju. Narolani ovratnik, posivjeli rubovi. Krugovi znoja pod pazuhom, svrnula je pogled.
«Možda se posvađao sa ženom sinoć» osmjehnula se.
Mislio je da se smiješi njemu, razvukao usta u poluosmjeh i pričao glasnije. Natrag na bradu.
Koncentrirala se na glas, pokušavala uskladiti onaj kojeg su modelirale slušalice i daljina sa ovim koji je izlazio iz rupe iznad brade. Usta su mu se savijala u čudnim lukovima, gornja usnica nervozno trzala.
«Sve u svemu, lik je katastrofa. Ali ja to mogu, ja sam jebeni ocean strpljivosti, popit ću ovu kavu, smješkati se i podvrgnuti potpunom gubitku pamćenja lupanjem glavom u zid kad stignem doma. Ja – to – mo – gu – mo – ram – tre – bam – bu – dem!»
«Brada! Drž' se brade, mala. Fiksiraj se, ne vrludaj, tu je podnošljivo!»
Ovaj put je odlučno namjestila osmjeh i kimnula glavom na nešto o čem je pričao. Nagnula se malo unaprijed, da dokaže kako pozorno prati. Pričao je o mački koja je dobila otkaz jer je uzela preveliku napojnicu. «Klijenti», kako je zvao menažeriju koja se okupljala u njegovom lokalu na kraju grada, to su veče previše popili, mala je bila oskudno odjevena, jedan joj je gurnuo hiljadarku u grudnjak i poslije dobio popički od žene. Žalio se drugi dan, da je bio pijan, da hoće lovu natrag, da je mala shvatila šalu preozbiljno. Mala nije dala, to je. Popizdio je, dao joj nogu, ionako je zabušavala, drska droljica. I frajer joj je stalno dolazio u lokal, tko zna koliko su love pobrali.
«Kužiš kaj govorim? Nema frajera, nema ševe, nema prčkanja po novčanicima. Traži se pošten rad! Onda možemo razgovarat. Nisam ni ja vesla sisal. Da sam drukče htel, bi si Ukrajinke nabavil.» Obliznuo se nakon monologa.
Kimnula je pokorno, nekoliko puta. Pravila se da ne primjećuje mjehurić sline koji mu je otprhnuo iz vrludavih ustiju na tamnu podlogu stola kraj njenog lakta.
«A imaš ti, srećo, frajera kakvog, da vidim dal ćemo te trebat grijat kad zahladni, a?» Šeretski pogled, ruke na trbuhu, prsti ukriženi tapkaju.
«A-a. Otišo!» pokušala se nasmijati, sakrila ruku s prstenom ispod stola. Dijete će prešutjet', zna već.
Maramicom je obrisao čelo, zacoktao. Shvatila je to kao znak za «otpust». Mašila se za novčanik, počeo je lamatati rukama i kao «od plaće će joj odbit, a i muško je muško, nek se doma emancipira». Odmjerio joj deklote još jednom. Počinje sutra u 6:30.
Tramvaj do drugog kraja grada, guma sa potplata cipele joj se odlijepila i zapinjala pri hodu, vrućina je sljepljivala kuće sa asfaltom.
Kad dođe doma, zaspat će, napokon.
|
