|
Kad zatvorim ovu kuću
Čistu Bijelu Ostavim je Smjelu kao Galipolje Napustim je unatraške Kad provjetrim kroz prozore Sve duhove zalutale Ljubavnike, diletante Poslovnike, folirante Male ljude, markirante Pjesnike i ulizice Sitne duše, Minhausene Guildensterne, Rosencrantze Dobermane i pudlice Kad od dima bordelskoga Skinem plijesni plemenite Tuđe stvari ko Ikare Bacim letom kroz prozore Spalim Sperem Zaboravim Skrpam Spojim I nastavim Sa dv'je noge ću na stolu Usred zemlje Ničijezemske Pisat pisma, igrati se Kruh i vino, nahranit se Stalno stajat, pomicat se Mislit Šutjet Ne brinut se. |