Prirodnih ljepota u ovom kraju ne nedostaje gdje god krenete,provod za ljubitelje prirode je zagarantiran.Ipak za jedan dio članova PD "Sveti Ilija"i HGSS Orebić,postoji jedno mjesto koje se izdvaja,a radi se o NP "PAKLENICA":Razloga za to je više:NP "PAKLENICA"osim šta je drugi najstariji NP u Hrvatskoj proglašen je 19.listopada 1949.god.Svjetski poznato penjalište za sve ljubitelje adrenalinskog penjanja,zbog mnoštva okomitih litica ,stotina penjačkig smjerova,visina smjerova koji dostežu i 400 metara.Prirodnih ljepota,blage klime i blizine mora;te je sa tim atributima veoma privlačna za penjače iz cijelog svijeta.Mnogi od njih ovdje se pripremaju za pohod na najveće planine svijeta.Ovdje se nalazi i HGSS-ov centar za obuku.
Fotografije prikazuju članove PD"Sveti Ilija" Ivana Vekića i Jozo Bucala na kombiniranom usponu planinarenja i penjanja koje je trajalo 3 dana.
Na priloženom videu vide se Planinari i penjači Tonći Bogoje i Ante Tomić .Koji se pridružuju Ivanu i Josipu.Kreće se u penjanje iz dva smjera za pravac "Sjeverno Rebro" visine negdje oko 170 metara idu Tonći i Ante a drugi smjer"Watersong" isto toliko visok idu Ivan i Jozo.Smjerovi se u zadnjoj točki uspona spajaju pa pa ekipe zajedno izlaze na vrh i počinju zajedničko spuštanje prema polaznoj točki.Na silasku Ivan I Jozo odlučuju popeti se uz još jeden smjer 90 metarski "Zgrašenj" u čemu i uspijevaju.Slijedi spuštanje do legendarnog pakleničkog ugostitelja Dinka,i druženje s ostatkom ekipe i drugim prijateljima u HGSS kući. Time završava ovaj prekrasni trodnevni izlet u Paklenicu.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.