PD SV.ILIJA OREBIĆ

Nakon dugog i pomnog planiranja dosao je i taj dan, 18.04 i polazak za Paklenicu!
Iako je u pocetku izgledalo da ce i autobus biti tijesan na put je krenulo deset odabranih.
Mala, ali mocna ekipa krenula je u 6h iz Orebica, doduse za nase drage Korculanke izlet je poceo i jedan sat ranije.
Sami put tekao je po planu, prvo zaustavljanje je iskoristeno za prvu kavu i nabavu potrebitih namirnica.
Vrijeme na cesti provodili smo cakulama o Paklenici, Gotovini i slusali Antove viceve!
Nakon zadnjeg zaustavljanja na odmoristu Krka, posto smo zadovoljili nikontinsku potrebu, stigli smo na odrediste, negdje oko 12h!
U Starigradu smo dobili pojacanje, te postali jos mocniji, negdje oko 12.30 stigla je Vienna iz Opatije, mogli smo krenuti na uspon, svi smo bili sretni, a ponajvise Tonci!
Nakon kupnje ulaznica za Nacionalni Park i oprostaja sa vozacem Joskom krenuli smo prema Ramica dvorima, put u nepoznato!
Vec na pocetku se moglo primjetit da imamo nekoliko igraca sa jakim tempom, te da ce ih biti tesko pratiti.
Sami put prema vrhovima juznog Velebita za mene je jedan od najljepsih koje sam imao prilike proci, nesto nezaboravno!
Neposredno nakon obaveznog zaustavljanja u Lugarnici radi "goriva" stigli smo u Ramica dvore (doduse uz male poteskoce, zbog ostre konkurencije), a tamo nas domacin
Super Mario Ramic, srdacan da ne moze srdacniji bit, te naravno rakija dobrodoslice i kotal graha samo za nas, kud ces bolje!
Nakon sto smo izabrali krevete, svatko o svom poslu, neki u setnju, neki odmaraju, a neki na partiju bocanja, da, da dobro ste procitali ima zog na vrh brda, ludilo!
Posto je bura bila na vrhuncu cim je pao mrak povukli smo se u kucu, te uz spaher ispijali Peljesko vino, malo se pivalo, a malo slusalo neumornog Super Marija.
Zenski razum je prevladao te nakon njihovog odlaska u odaje i muski svijet je krenuo za njima, ne i s njima, bar ne svi!
To je bila pametna odluka, jer iako smo odlucili Vaganski vrh ostaviti za neku drugu priliku, pred nama je bio dug put, odluka je pala na Anica kuk!
Nakon kave, dorucka i Mariovih ustipaka, pozdravili smo se sa domacinom i krenuli smo na put dug oko 5 sati i nismo pogrijesili!
Iako smo samo Vienna, Tonci i ja stigli na sami vrh, zbog iznimno zahtjevnog zadnjeg dijela puta, setnja sama za sebe je bila prekrasna, sa mnostvom slika za pamcenje!
Povratak je bio i najzahtjevniji, kako zbog umora, tako i zbog iznimno strmog puta, uz divljenje neustrasivim penjacima koji vise na 700 metara viskom stijenama, kratili smo vrime razgovorom o hladnoj pivi.
Po dolasku u klanac Velike Paklenice potrazili smo mjesto kraj rijeke, svukli postole i poboljsavali cirkulaciju u hladnoj rijeci, naravno uz hladno pivo.
Skupivsi nesto energije krenuli smo prema recepciji gdje nas je cekao vozac, povratak je protekao mirno, stvarno smo se umorili!
Bilo nam je super, a svjedoci su mi; Milka, Ivanka, Sanja, Antonija, Vienna, Antonija, Yolanda, Tonci, Ante i Tonci!
Pozdrav do sljedeceg izleta, vidimo se na Iliji!

Dino






Ostale fotografije pogledajte:OVDJE