|
srijeda, ožujak 16, 2011
11, 12 i 13 . ožujka 2011. PD Knezgrad iz Lovrana organiziralo je pohod na PELJEŠAC_cilj_SV. ILIJA ( Zmijsko brdo). Prijavilo se 44 planinara. Organizator i vođa puta Zoran Šarin.
11. OŽUJAK, 2011
KARAKTERISTIKE STAZE: OREBIĆ_SV. ILIJA_VIGANJ
Start pohoda: Osnovna škola Orebić n/v 15 m
Zahtjevnost staze: Srednje zahtjevna staza
Naviši vrh: Sv. Ilija n/v 961 m
Dužina staze: 16,7 km
Vrijeme uspona: 2 h i 45 minuta
Visinska razlika: 946 m
Okupljalište na mulu u Lovranu. Iz Lovrana krenulo se u 11 h i 30 minuta. Uz put pokupili smo dio planinara kod Bile, kod Remonta na Matuljima, te zadnju grupu na benzinskoj pumpi Vratima Jadrana. Zbog duljine puta, i kratkoće vremena, kako bismo stigli u Ploče na trajekt_zadnji polazak za Trpanj je u 19 h i 30 minuta. Cijelo putovanje podređeno je tom vremenskom terminu. Iz tog razloga dogovoreno je, da slijedeće stajalište bude motel Macola na Ziru.
 >
Ispred motela Macola na Ziru.
Tu se ispija prva kava i ostala osvježavajuća pića. Ne gubeći puno vremena, put nastavljamo dalje do odredišta. Za vrijeme vožnje iz ruksaka vadili su se kojekakvi razni napitci (neću imenovati koje su sve vrste napitaka u pitanju), sendvići, ili druga suha hrana, ovisno, što je tko ponio sa sobom to je i pojeo. U međuvremenu imali smo još jedno kraće stajalište tvz. ćik ili piš pauzu. U Ploče dolazimo u 19 sati, tih pola sata do polaska trajekta, tražimo gdje možemo nešto popiti i odložiti višak tekućine. U tome smo dobri. Vožnja trajektom od Ploča do Trpnja traje 1 h, Od Trpnja do Orebića još pola sata. U Orebić dolazimo točno u 21 h. Zaustavljamo se kod osnovne škole, gdje nas dočekuju domaćini kod kojih ćemo biti smješteni.
Ispred PD Sv. Ilija tu nas je dočekao predsjednik Boris Grljušić i član uprave, a ujedino i domaćin kod koga je dio planinara i smješteni gosp. Željko Antunović i njegov sin Tihomir, te obitelj Lubić Gordana i Nevenko. Po, u naprijed utvrđenom dogovoru u apartmane u Orebiću kod obitelji Ljubića smajštaj je osiguran za 25 planinara, a ostatak od 19 planinara sa vozačem kod obitelji Antunović u Vignju. Po završetku smještaja planinara u Orebiću, put nastavljamo još 6 km do Vignja. Ova grupa od 19 planinara smjestila se u 6 (šest) prekrasno uređenih apartmana kod obitelji Antunović u Vignju. Tu nas je domaćin ugodno iznenadio pripremio je večeru sa domaćim specijalitetima i vinom. Po završetku večere pozvao je mene i Zorana u svoj stan da se dogovorimo za slijedeće dan.
Dogovoreno je slijedeće: doručak će biti poslužen u 7 sati, zatim u 7 h i 30 minuta prevoz do Orebića. Uspon na Sv. Iliju u 8 do 8 i 30 minuta od osnovne škole, Ispred PD gosp. Željko preuzeo je obvezu da će nas počastiti i spremiti ručkom kod nove drvene kućiće između 13 h i 13,30 minuta.
U kući sa ljubaznom obitelji Antunović i predsjednikom PD Sv. Ilija
12. ožujka, 2011
Jutro je, 7 h, dan prekrasan i sunčan, upravo onakav kakav smo i željeli. Okupljamo se svi na doručku i u 7 h i 30 minuta krećemo pravac Orebić. Prevoz je organiziran osobnim automobilima od članova PD Sv. Ilija. Osigurali su nam i službenog vodića gosp. Tonći Bogoja, inače, tajnik istog društva. Na startu pohoda došao je i dopredsjednik društva gosp. Mario Tomašić, te moj dragi prijatelj Ante Kurtović poznat pod nadimkom TATULA. Upitao me, dali nosim štogod za popiti osim vode. Naravno, rekao sam, da ne nosim ništa osim vode. Šapnuo mi je na uho, da drugi ne čuju, znate već što je rekao: Na Sv. Iliju ne smije se ići bez vina i rakije, i tako uvali meni moj prijatelj Tatula 1,5 l vina i 0,5 l rakije u ruksak, pa ti Mirko nosi, ali nije mi žao. Start pohoda od osnovne škole iz Orebića u 8 h i 30 minuta, n/v 15 m.
Na samom startu.
Put nas vodi glavnom cestom J.B. Jelačića 200 metara do skretanja na desno na cestu od ambulante, kako kažu domaći za selo Ruskovići, od kuda započinje prava planinarska staza.
Iznad sela Ruskovići na početku staze.
Put, dalje nastavljano laganim hodom kroz borovu šumu i nisko raslinje.
Poslije pola sata hoda postaje vruće i započinje skidanje jednog dijela odjeće.
Sve što se dalje od polazišta udaljavamo staza postaje zahtjevnija ali i zanimljivija. Tako nakon 1 h hoda pogled prema Sv. Iliji ne obećava lijepo vrijeme. Počinju se skupljati prvi oblaci.
Na vrhu sumaglica. Laganim hodom put nastavljamo u pravcu odredišta i tako dolazimo na vrh Kabla. Tu je magla poprilično gusta, ali što se može, ide se naprijed. Od vrha Kabla počinjemo se spuštati i dolazimo na veliku zaravan_plato obraslom borovinom. Nažalost, veći dio te prirodne ljepote uništio je požar prije 12 godina.
Opustošeno požarom.
Na putu do kamene kućice prolazimo pored poilišta za divlje životinje.
Poilište za životinje.
Netom, poslije toga dolazimo i do same planinarske kamene kućice. Tu kucicu je 1908 g. dao sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen i ovaj put iz zaseoka Urkunici, kao i pojilo za životinje. Na stotu godišnjicu (2008g.) planinarsko društvo Sv. Ilija iz Orebića uz potporu lokalnih vlasti krenulo je u obnovu iste, te se radovi privode kraju. Kućica se nalazi na 800 m n/v.
U prostoru kamene kućice, sa našim vodičem_Tonći Bogoje, od koga i doznajem ove podatke o izgradnji kućice. Nakon duže pauze i okrijepe, nastavljamo put do vrha Sv. Ilije. Zbog guste magle neki planinari su i odustali poći na vrh.
Na putu prema vrhu.
Grupna fotka na samom vrhu Sv. Ilije_na Zmijskom vrhu. Magla je toliko gusta da se ništa nije moglo vidjeti. Poznato je da je ovo jedan od najljepših vidikovaca na morskoj strani. Nakon fotkanja i kraćeg zadržavanja krećemo put povratka do male drvene kućice na nadmorskoj visini 665 m, gdje nas čeka ručak.
Na stazi prema maloj drvenoj kućici.
Kako se spuštamo niže magla ostaje za nama. Konačno dolazimo do male kućiće. Grupa ispred nas već ruča. PD Sv. Ilija, nijhovi predstavnici Predsjednik društva Boris Grljušić, Dopredsjednik Mario Tomašić, Tajnik Tonči Bogoje, član uprava Željko Antunović sa sinom Tihomirom, sa njima je planinar Šumar Mladen Bikić, također član uprave društva, organizirali su nam doček, vodića i ručak u maloj kućici na n/v 660m gdje nema kolnog pristupa.
Ovo je gore navedena ekipa koja je to sve organizirala, odradila i posvetila nam pažnju dva dana, zato im hvala u ime svih nas prisutnih planinara PD Knezgrad iz Lovrana. Nekoliko fotki za vrijeme ručka.
Vrijeme ručka.
Zajednička fotka sa domaćinima ovog pohoda.
Po završetku ručka razdvajamo se u dvije grupe. Jedna grupa ( veća) želi poći za Orebić i na Korčulu, a druga Za Viganj. Prva grupa u 14 h i 10 minuta nastavlja put povratka preko Bilopolja do Orebića, a druga grupa, u kojoj sam i ja, nastavljamo, druženje sa domaćinima uz dobro vino, zabavu i pismu, a što se može,
Povratak za Viganj započinjemo u 15 h i 50 minuta
Na povratku za Viganj stižemo do Pišćeta, gdje se završava planinarski put. Tu ulazimo u radni kombi i nastavljamo vožnju po protupožarnim putu do obiteljske kuće Antunović gdje smo i smješteni.
Vožnja u kombiju.
Dolazimo pred obiteljsku kuću Željka, on kao dobar domaćin uvodi nas u svoju konobu, gdje se nastavlja druženje uz dalmatinsku pismu i degustaciju vina.
U konobi kod Željka..
Zoran i ja napuštamo konobu u 18 h i odlazimo sa mojim prijateljem Antom Kurtovićem u posjet k njemu doma. Obitelj Kurtović su nas lijepo ugostili sa večerom.
U posjeti obitelji Kurtović.
Nakon dobre večere odlazimo u posjet Antinim prijateljima na RANČ ROGANJA POTOK. Tu nastavljamo druženje do kasno u noć, kada dvocifrene brojke prelaze u jednocifrene.
Tako moj pohod na Sv. Iliju završava u sitne sate na Ranču sa ovom fotkom.
GPS tragovi na topo karti.
Vertikalni frofil staze.
Prikaz staze na Google Earthu.
13. ožujka, 2011
Ovaj dan je predviđen za posjet Stonu, obilazak zidina, te povratak doma. Dan započinjemo sa doručkom u 7,30 h, ne žurimo se, jer posjet stonskim zidinama otvara se u 10 h. Po završetku doručka opraštamo se sa domaćinima i pravimo zajedničku fotku.
Zajednička fotka sa domaćinom Željkom Naši domaćini, obitelj Antunović.
Po završetku fotkanja ulazimo u autobus i pravac Orebić, gdje nas čeka druga grupa planinara smještenih kod obitelji Ljubić.
Ispred kuće obitelji Ljubić.
Domaćini Gordana i Nevenko.
Tu se opraštamo sa obitelji Ljubić, ulazimo u autobus i nastavljamo put povratka doma.
post prenešen sa mbjelan.bloger.hr
|
