Po paklenoj vrućini teško je bilo i očekivati nekog drugog
osim onih najvjernijih.Prekrasna rascvala priroda dočekala
nas je već do Pišćeta. Gomila cvijeća i tisuće kukaca,
savršena slika za nekog slikara.
Ivana i Stjepko marljivo brinu o svojim pčelama.
Kod Nove kućice nas čeka beskrajni mir, zujanje
gomile kukaca, temperatura skoro 30 C koju tu i
tamo razvodni blagi huk maestrala.
Ekipa je nakon šetnje okolo i sabiranja ljekovitog bilja,
ovog puta kadulje i popunca, uživala u ljepoti boja,
zvukova i mirisa u hladu naše legendarne česvine.
A onda se pojavio neki čudni zeleni stvor koji je bezuspješno
pokušavao stavit nos u oblake kojih nije ni bilo. Mali zeleni 100%.
Još malo ljepote...
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.